Američki biznismen Li Ajakoka, koji je preminuo u 95. godini, ostaće zapamćen kao američka legenda među biznismenima i kao predvodnik novog načina razmišljanja koji ga je zamalo doveo do najviše političke funkcije u državi.
Ajakoka je bio među prvim menadžerima čija plata je dosegla milion dolara, a nacionalnu slavu u SAD postigao je, između ostalog, svojim jednostavnim marketinškim porukama dok je radio u kompanijama "Krajsler" i "Ford".
"Ako pronađete bolji automobil, kupite ga", bio je slogan kada je "Krajsler" predstavio svoj prvi monovolumen, dok je 1956. godine smislio slogan "56 za ''56", odnosno kampanju za "Fordove" automobile koji su građanima bili dostupni za mjesečnu ratu od 56 dolara, piše crnogorski sajt "Bankar".
Ajakokinu karijeru umnogome je usmerila reumatska groznica koju je preležao kao dete. Zbog ove bolesti nije mu bilo dozvoljeno da služi u vojsci, te je odlučio da se dokazuje na drugim poljima.
Magistrirao je mašinstvo na elitnom univerzitetu Prinston, a 1946. godine se zaposlio u "Fordu" kao inženjer u proizvodnji, prateći svoj dečački san da radi u automobilskoj kompaniji.
Na sopstveni zahtev, prebačen je u "Fordovo" odeljenje za prodaju i marketing, a nakon 14 godina postao je potpredsjednik grupe za automobile i teretna vozila u okviru kompanije.
Svega sedam godina nakon toga postao je izvršni potpredsednik "Forda" s platom od skoro milion dolara i reputacijom "najboljeg trgovca u američkoj istoriji", piše "Bankar".
"Prodavao je sve, a kada nije bilo novog proizvoda, prodavao bi sebe", napisao je jedan od njegovih brojnih autobigrafa.
U "Fordu" je ostao do 1978. godine, kada mu je uručen otkaz, a javnost nikada nije saznala pozadinu njegovog odlaska, jer je kompanija bilježila profite od dve milijarde dolara.
Ajakoka se potom našao u "Krajsleru" koji je u trenutku njegovog dolaska bio na rubu propasti. Spas kompanije našao je u pozajmici od 1,5 milijardi dolara, koju je odobrio američki Kongres, a mnogi smatraju da je Ajakoka jedan od retkih ljudi koji je mogao da izdejstvuje takvu uslugu američke države.
Spasavanje "Krajslera" bio je, kako piše "Bankar", mukotrpan posao - zatvoreno je više američkih pogona, a više hiljada radnika izgubilo je posao.
Kada je kompanija stala na svoje noge, Ajakoka je shvatio da su američkom tržišu, po ugledu na evropsko, potrebi kompaktni i štedljivi automobili, kao i veliki, porodični.
Odatle se rodio prvi monovolumen, koji je postao neverovatan hit na tržišu, pa je "Krajsler" i prije roka mogao da otplati svoj dug državi, dok je Ajakoka ponovo postao simbol uspjeha.
Talas uspjeha "Krajslera" trajao je do poznih 80-ih godina, nakon čega je kompanija počela da bilježi sve manje profite zbog jake japanske konkurencije. Ajakoka je za probleme u kompaniji okrivio Japance, koji su, kako je smatrao, svojim pogonima na jugu SAD uništili sve radne standarde koje je autoindustrija u Detroitu dogovorila sa sindikatima.
Ajakoka je optuživan da ne ume da napravi automobil koji bi parirao japanskim.
Odlučio je da "Krajsler" napusti 1992. godine, zbog pozicije u kojoj se našao, ali je zadržao konsultantsku poziciju koja mu je godišnje donosila 500.000 dolara.
On je 1988. godine ozbiljno razmatrao da se kandiduje za predsjednika SAD, a tadašnje ankete pokazale su da je imao dobru šansu da pobjedi.
Nezadovoljan načinom na koji je tadašnji predsjednik SAD Džordž Buš Mlađi vodio zemlju, Ajakoka je 2007. godine objavio knjigu "Gdje su nestali svi lideri?" u kojoj je oštro kritikovao američki politički i korporativni vrh.
U svojoj knjizi istakao je i tzv. "devet tačaka" za povjeru budućih lidera - znatiželju, kreativnost, komunikaciju, karakter, hrabrost, uverenje, harizmu, kompetentnost i zdrav razum.