Ulicama Banjaluke provozali smo se i sa umjetničkim direktorom Narodnog pozorišta RS Ljubišom Savanovićem, a on nam je osim pokazane dobre vožnje pričao i o polaganju vozačkog koje je položio prije osam godina.
"Položio sam iz drugog puta. Prvi put sam položio samo poligon, a oborili su me zbog polukružnog okretanja. Ali sam ipak uspio drugi put da to riješim", kaže on.
Prvo auto koji je vozio bio je golf "dvojka", a trenutno vozi reno klio 1.4, koji je kupio prije tri mjeseca.
Sa ovim automobilom nije imao nezgoda, osim što su mu već dva puta pukle gume. Nažalost, golf mu je bio manje srećan jer je sa njim doživio dvije manje nezgode.
"Bila je poledica i oba puta su drugi ljudi udarili u mene. Ja sam, inače, jako pažljiv što se tiče vožnje", ističe Savanović.
Iako oko automobila ne zna mnogo tada je znao promijeniti gume, a i promjena brisača mu nije bio težak posao.
Od auto opreme kaže da sve ima, od lanaca, preko svjećica pa i tih rezervnih guma.
"Sve sam to kupio još ljetos kada sam uzimao automobil, i sad mi je drago što me to sve dočekalo", priča naš sagovornik.
Ljubiša navodi da "ne pati" za tim da ima veliki i skup automobil, a uostalom objašnjava da mu ni finansije to ne dozvoljavaju.
Inače, reno klio kojeg sada vozi je, po priznanju, i želio kupiti tako da sad uživa u njemu.
"Kada vozim veliko auto osjećam se nesigurno. Možda je to nekom čudno, jer većina ljudi smatra da su veliki automobili sigurniji", kaže Savanović dodajući da se njemu nasuprot većine više dopadaju manji automobili.
Prema njegovim riječima manja vozila su ekonomičnija i praktičnija, jer se sa njima može svuda parkirati, a dodatni argument za malo vozilo je i taj što zasad nema ni potrebe za većim.
Od skupljih automobila mu se najviše sviđa audi A3 i to je vozilo koje bi volio imati ako bi mijenjao reno klio.
Savić tvrdi da ne voli brzu vožnju, jer voli uživati dok je za volanom. Nije nervozan na putu pa ako se nešto i desi neće burno reagovati.
"Ja vozim onoliko koliko mislim da put dozvoljava. Čak sam skoro pričao prijatelju, kako nikad ne gledam na brzinomer koliko brzo idem, nego tek kad se auto 'pobuni' prebacim u veću brzinu", objašnjava Ljubiša.
Kada vozi ne voli da žuri i dosta puta se desi da njega prestižu, ali kako ipak nije imun na saobraćajnu policiju ponekad se desi da plati kaznu za neki sitni prekršaj.
"Prije neki dan na putu od Bijeljine do Banjaluke su me dva puta zaustavili i oba puta sam platio kaznu. Uglavnom je to bilo manje prekoračenje brzine. Na pojedinim dijelovima puta mora se voziti 40 km/h, a to je stvarno presporo. Ne znam kad bih stigao da tako vozim", pita se Ljubiša.
Iako je tolerantan u vožnji mu smeta što ostali ljudi nemaju obzira i jako su neljubazni. Gužve su ipak nešto što ga nervira, jer je grad postao prebukiran i biće još samo gore.
"Nikad mi neće biti jasno zašto neki ljudi žele sebe da dokažu kroz brzinu. Dosta puta se dešava da kroz centar Banjaluke projure ne razmišljajući hoće li slučajno udariti nekog pješaka ili povrijediti sebe", zaključuje Ljubiša.