Na prvu, američki pasat izgleda slično evropskom. Tek su zadnja svjetla izgledala kao preseljena iz džete, neobično je bilo vidjeti i treće bočno staklo.
Ali za to postoji dobar razlog - američka verzija, naime, naslonjena je na rastegnutu platformu PQ46, osovinskog razmaka od čak 280,5 cm. Znači, duža je od evropske za punih 10 cm. Posljedica je da se nazad sjedi, ako ne kao u fetonu, onda barem kao u škodi superb.
Visoko uzdignuti palac uslužnog trgovca, koji prodajući Passat otima kupce široko zastupljenim nisan altimama, hjundai sonatama i ševrolet malibuima, bio je znak da možemo krenuti na vožnju. A njegova bojažljiva reakcija kada se javio reski dizelski zvuk nije nas previše iznenadila. Iako se Amerikancima već neko vrijeme nudi dizelaš 2.0 TDI (Clean Diesel, kako su ga nazvali), koji u prosjeku troši za ondašnje pojmove potpuno zanemarivih 5,5 litara, i dalje su vjerni benzincima.
Očigledno je da se u prošle godine otvorenoj fabrici u Čatanugi, u koju je VW uložio čak milijardu dolara kako bi Amerikancima ponudio prostraniji, ali i znatno povoljniji passat (2.0 TDI stoji 25.995 dolara, odnosno 151.500 kn) već radi punom parom i da se poštuju jednake procedure kao u Wolfsburgu.
Izgled prednje armature ponešto je konvencionalniji, ali i da je upravljač začuđujuće direktan, kočnice čvrsto grizu, 6-stepeni DSG standardno uvjerljiv, a vješanje je dovoljno kruto i za živahniju vožnju zavojima. Osim toga, američki pasat pokazao se i primjereno udobnim.
Stoga nije bilo teško zaključiti da bi bogato opremljen (osnovna verzija dolazi uz 6-stepeni ručni mjenjač, ali i automatsku klimu, ESP, tempomat, radio/CD, putni kompjuter, el. retrovizore...) te znatno prostraniji, američki XL pasat 2.0 TDI bio popularan i u Evropi.