Zamislite sliku tipičnog afričkog sela, negdje u južnoj Sahari, gdje ulični svirač na izanđaloj gitari mašta kako će postati novi Ali Farka Ture. Ili u vlažnim ravnicama oko velikih jezera, gdje se neki dječačić nemirno prevrće u okapijevski laganom snu, plašeći se povratka gerile koja je poubijala njegovu porodica. U pozadini svake takve slike, negdje sa strane, parkiran je neki stari, poluraspadnuti, ali ipak funkcionalan automobil. Lend rover?
Možda, u ekstremnijim uslovima, ali u kladionici bismo polog stavili na nekog pežoa. Možda na stari 404, ali mnogo vjerovatnije na model 504.
Pežo 504 predstavljen je publici na pariskom salonu 1968, prvo kao klasična limuzina, ali kasnije su uslijedile i druge karoserijske verzije, poput karavana, pikapa, te prekrasnih kupea i kabrioleta koje je, kao i osnovni model, nacrtala majstorska ruka nekog od umjetnika koji su djelovali pod kapom kuće `Pininfarina`. Iako mehanički prilično konzervativan, sa zadnjim pogonom i bez pomodnih petih vrata, 504 je novinare i publiku oduševio u dostatnoj mjeri da mu dodijele prestižnu titulu evropskog automobila godine.
U Keniji ga, recimo, možete kupiti za samo 1.375.000 kenijskih šilinga s jednogodišnjom garancijom, besplatnim servisima do 35.000 km ili dvije godine starosti, alarmom i radio-kasetofonom. Gotovo jednaku takvu popularnost pežo 504 doživio je i u Argentini, gdje je proizvodnja prekinuta prije desetak godina, a ovaj automobil nije nimalo nepoznat ni na drugim kontinentima. U Evropi je proizvodnja prestala 1983. godine, nakon više od tri miliona prodanih primjeraka, ali još ste nedavno i kod nas mogli kupiti pikap verziju, koju već spomenuta kenijska filijala `Pežoa` posebno reklamira, naglašavajući praktičan detalj: nosivost ovog vozila je, kažu, oko 1.300 kg. Uz poznatu `Pežoovu` robusnost, ne čudi popularnost u zemljama ne baš najkvalitetnijih puteva.
Na Starom kontinentu ovaj model bio je posebno popularan među taksistima, pogotovo u slabašnoj, ali ekonomičnoj dizelskoj verziji. Ni benzinci nisu obilovali snagom, koja je i kod najjačih verzija jedva hvatala trocifrene brojke. Izuzeci su, dakako, prekrasan kabriolet i još ljepši kupe, koji su kraće vrijeme bili u ponudi i sa slavnim douvrin V6 motorom, zajedničkim modelom `Pežoa`, `Renoa` i `Volva`, koji je sportske potencijale dokazao u automobilima kao što su alpin i de lorean. Taksisti su, da im se vratimo, ipak preferirali neku od čak tri karavanske verzije dužeg međuosovinskog razmaka, u ponudi i s trećim redom sjedišta.
Uprkos razmjernoj nestašici snage, 504 se pokazao kao vrlo solidan reli automobil, a najveće uspjehe požnjela je kupe verzija u napornim relijima na, treba li da naglasimo, afričkom kontinentu. Sklonost rđanju, rak rana ondašnjih automobila, već ih je mnogo otjerala s puta, a i danas ostaje glavni neprijatelj.