Engleska kompanija Noble posluje od 1999. godine i započela je proizvodnju relativno pristupačnih sportskih automobila s Fordovim V6 motorom.
Neki od ranih primjeraka modela Noble M12 su se čak našli i u rukama automobilskih novinara koji su ih testirali. Ali, Li Noble je 2008. godine kao osnivač napustio kompaniju, pa se nova uprava orijentisala na predstavljanje snažnijih i skupocjenih superautomobila.
Noble M600, koji se pojavio 2010. godine je imao ugrađen biturbo V8 motor, ali uprkos izvanrednoj voznoj dinamici, kupcima se nikako nije dopao. Samo oko desetak kupea i dva roudstera su proizvedeni, dok je posljednji primjerak skockan prije neke četiri godine.
U priču o spasenju, u finansijskom smislu potonule firme Noble se tokom 2015. godine uključio novi kineski ulagač, i tada je donijeta strateška odluka da se kompanija ponovo posveti pristupačnijim modelima i jeftinijim motorima. Obećavajući model Noble M500 je prvi put prikazan na Festivalu brzine u Gudvudu 2018. godine, ali je to u pitanju bio samo veliki prototip bez motora i enterijera.
I tako, malo po malo, dođosmo do ovog trenutka kada kompanija predstavlja prvi pokretni prototip i taj primjerak je podvrgnut daljim testovima.
Zašto je Ostrvljanima trebalo toliko puno vremena da prirede ovaj model? Pitanje je na mjestu, ali se i odgovor nameće jer cijela firma Noble sada broji osam duša na platnom spisku, među kojima je petoro s inženjerskim licencama.
Pritom treba reći da se Noble nije oslanjao na rad nezavisnih, uslužnih kompanija iz svijeta automobilske industrije već je samostalno obavio sav posao. Eto, to je ujedno i razlog zbog kog taze Noble M500 i nije baš u potpunosti sasvim nov model.
Šasija zajedno s dvostrukim poprečnim ramenima i cjevastim okvirom je unificirana s bivšim modelom superautomobila M600 do nivoa od nekih 70 odsto. Ali što se tiče karoserijskih ploča, možemo reći da su izvedene od stakloplatike koja je jeftinija i lakše se proizvodi od plastike ojačane ugljeničnim vlaknima.
Međutim, ko želi, on može i da doplati za karoseriju izvedenu baš od pomenutog kompozitnog materijala (ugljenika ojačanog plastičnim vlaknima). Enterijer je izveden tako da bude prostraniji dok su otvori za vrata maksimalno prošireni kako bi se omogućio lagodniji ulazak i izlazak iz vozila.
Glavna stvar koju treba iznijeti tiče se rokade u motornom prostoru. Naime, umjesto veoma rafiniranog V8 motora iz kooperacije Yamaha-Volvo, kompanija se vratila provjerenim Fordovim jedinicama. Iza sjedišta se nalazi pričvršćen čuveni Fordov biturbo Ecoboost V6 3.5.
Taj pogonski blok je u prototip primjerku podešen da odbacuje 510 konjskih snaga, ali tokom procesa finog podešavanja vozila, iz njega će konstruktor moći da iscjedi i svih 550 konjskih snaga, što bi trebalo da bude dovoljno da se dostigne najviša brzina kretanja od oko 320 km/h.
U isto vrijeme, stručnjaci iz društva Noble su se potrudili da ponude nešto i za dušu puritanaca, pa su tako priredli jedinicu u potpunosti lišenu elektronskih vozačkih asistencija. Mijenjačka kutija je šestostepena ručna, a razvila je kuća Graziano. Povrh toga, sportista Noble M500 je lišen i sistema za stabilizaciju automobila, vazdušnih jastuka, pa čak i rudimentarnog sistema kakav je ABS!
Kada ovo znamo, možemo da se začudimo zašto upravljanje posjeduje asistenciju, umjesto da se proizvođač osloni na starovremensko, hidraulično rješenje. Prvi prototip kupea posjeduje masu od 1.400 kilograma, dok će komercijalne, serijske verzije, sudeći po planu uprave, biti teške samo 1.250 kilograma.
Pred prototipom je period testiranja koji će svakako potrajati nekih godinu dana. Noble očekuje da prvi serijski primjerak vozila do kupca dođe do kraja ove godine uz procjenjenu cijenu od oko 150 hiljada britanskih funti, iako je prije neke tri godine bila ideja da se fakturiše cifra od nekih stotinjak hiljada američkih dolara. Opet, sve je relativno, pa je tako i nova cijena značajno niža od ranije traženih 200 hiljada funti za primjerak modela Noble M600, opremljenog pomenutim V8 motorom.
Na kraju da kažemo i da menadžment kompanije Noble očekuje da na kraju s trake siđe 50 vozila godišnje. Ali, pravo pitanje je da li ima dovoljno zaljubljenika i spretnih sportskih vozača koji su voljni da svoju sudbinu povjere u ruke 550 konja snažnog motora, bez ikakvih sistema elektronskih pomagala vozaču, prenosi AutoRepublika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.