Biljana Knežević kaže da u automoblu provodi mnogo vremena.
`Gotovo svakog vikenda putujem iz Banjaluke u Prijedor i stvarno se ne bih snašla kada bi mi u putu pukla guma ili kada bi se desio bilo kakav drugi kvar. Ne bih čak ni podigla haubu, jer i o najmanjim kvarovima na autu ne znam baš ništa`, priznaje naša sagovornica.
Na posao obično ne žuri, a čuvari parkinga ispred hotela `Bosna` se stalno brinu da ima slobodno mjesto na parkingu.
`Već duže vrijeme ne žurim na posao, obično javim da ću kasniti, a zahvaljujući rukovodstvu hotela 'Bosne' i čuvarima parkinga, koji mi od prvog dana boravka u Banjaluci uvijek ostave mjesto, za to gdje ću parkirati auto, ne moram da brinem`, priča Biljana.
Vozačka kao poklon za 18. rođendan
Vozački ispit, kao poklon od roditelja za osamnaesti rođendan, položila je iz prvog puta, kako testove tako i vožnju.
`S obzirom da sam u to vrijeme radila i išla u srednju školu, časovi vožnje su mi bili veliko opterećenje, jer sam uvijek prema svom slobodnom vremenu, koga nisam imala mnogo, morala prilagođavati vožnju`, priča Biljana i sada zahvalna svom instruktoru, koji je tako više mjeseci imao razumijevanja za njene obaveze.
Iako je imala tremu na polaganju vožnje, kao i obično komunikativna, Biljana se raspričala sa članovima komisije, koji su njene šale shvatili kao uvredu, smatrajući da ih nije dovoljno ozbiljno shvatila.
`Imali su primjedbu na moju vožnju, pošto sam, nastojeći da izbjegnem ogromne rupe po asfaltu, prelazila u drugu traku ili previše vozila lijevo. Kada su počeli da me opominju, kroz šalu sam ih zamolila samo da ne viču na mene. Kako nisam napravila nikakav prekršaj, kada sam završila s vožnjom, jedan od članova komisije me pitao: 'Ko je uopšte vikao na vas?' Na šta sam odgovorila da je to bila šala`, objašnjava Biljana.
Budući da je Prijedor mali grad, a Biljana je živjela i radila u centru i bila okružena vozačima na poslu i kod kuće, pune četiri godine nakon što je položila vozački nije vozila.
`Pošto je mom ocu najviše smetalo to što ne vozim, 2002. godine mi je kupio ovaj automobil koji i sada vozim. Pod pritiskom moje mame uzela sam dodatne časove vožnje. Nakon nekoliko časova počela sam bez problema voziti, ali dugo vremena je prošlo da se bilo ko usudi voziti se sa mnom`, priča kroz smijeh Biljana. Priznaje da se u većim i nepoznatim gradovima teže snalazi za volanom i da se plaši brze vožnje.
Svoj automobil bih mijenjala za džip KIA sorento
Za svoj automobil džip kia sportaž, koji je dobila od roditelja prije pet godina, kaže da se, kao i mnogi vozači, emotivno vezala, pa iako već godinu dana razmišlja o prodaji i kupovini novijeg džipa, dan kada će svog dugogodišnjeg ljubimca predati novom vlasniku za sada ipak odgađa.
`Ljudi se zaista vežu za automobil koji duže godina voze, što je slučaj i sa mnom. Kada sam dobila ovaj džip, odmah mi se svidio, najviše zbog toga što sam oduvijek voljela džipove i uopšte veća auta. Uz to mi se svidjela i boja, a i činjenica da sam tada jedina u Prijedoru imala ovakav džip`, prisjeća se Biljana.
Policajci praštaju prekršaje
Iako ne priznaje da pogledi prolaznika i vozača iz drugih automobila nisu zasluga popularnog posla kojim se bavi, uvjerili smo se da i policajci poznatima praštaju propuste u vožnji. Vozili smo se tranzitnim putem nešto brže nego što propisuje ograničenje, kad nas je policajac zaustavio, a odmah zatim, uz osmijeh, tablicom pokazao da nastavimo dalje.
`Često nailazim na policijsku kontrolu u vožnji, iako ne mogu reći da baš uvijek poštujem ograničenja i propise, ipak do sada nijednom nisam platila kaznu. Dok se vozimo gradskim ulicama, sagovornica nam uz smijeh otkriva svoj najveći saobraćajni prekršaj. `Kada sam prvi put autom došla u Banjaluku, na jednoj od najprometnijih raskrsnica nisam se pravilno prestrojila, na raskrsnici gdje je obavezan smjer bio pravo i desno, ja sam skrenula lijevo i tako autom presjekla četiri trake. Iako se policija sa uključenom rotacijom odmah našla ispred Biljane, ni za ovaj prekršaj nije bila kažnjena. `Sjećam se da su me pitali da li sam svjesna šta sam uradila, a ja nisam mogla ništa drugo da im kažem, nego da priznam da sam znala da ću napaviti opasnu glupost. Policajci su mi rekli da me znaju sa televizije, tako da sam se izvukla bez kazne`, prisjeća se Biljana.