Mario Lukajić, poznati banjalučki glumac, jedan od osnivača i predsjednik Gradskog pozorišta "Jazavac", kaže da se u Banjaluci više voli voziti biciklom nego automobilom, prvenstveno jer je zbog gužvi u saobraćaju brže i prijatnije voziti se biciklom, ali i isplativije.
Za razliku od mnogih vozača, Mario se uopšte ne veže za automobil koji vozi, bitno mu je da puno ne troši, da ga dobro služi i da je udoban za vožnju.
"U gradu definitivno najviše volim voziti bicikl zbog toga što brže stignem, ne nerviram se zbog gužvi, prijatnije je voziti se biciklom, ekološki prihvatljivije, a i ekonomičnije", kaže Mario, koji inače vozi automobil folksvagen polo.
Prednost vožnje biciklom je i to što, kako kaže, ne razmišlja da li će naći parking mjesto, niti kojom ulicom će ići.
"Bicikl je najbolje prevozno sredstvo u gradu veličine Banjaluke i šteta je što nema biciklističkih staza i što vozači auta ne poštuju bicikliste. Kopenhagen je pozitivan primjer koliko ljudi svakodnevno koristi bicikl", kaže Mario, dodajući da bi u Banjaluci trebalo izgraditi biciklističke staze.
Vozački ispit je položio iz prvog puta, ali, kako kaže, to mu nije mnogo značilo, jer je auto kupio tek prošle godine, deset godina nakon što je dobio vozačku dozvolu.
"Imao sam tu sreću da položim vožnju iz prvog puta. Kao svaki dječak, imao sam želju da vozim, pa sam tako u prisustvu nekog starijeg, tate ili bratića, naučio da vozim jako rano, uglavnom na sporednim putevima", prisjeća se Mario.
Kaže da nije imao tremu prilikom polaganja vožnje, nego je mislio na to kako da vozi što bolje.
"Imao sam sreću da je otac moje prijateljice iz razreda bio u komisiji za polaganje vožnje, pa je i to možda imalo uticaja na pozitivan ishod", priča Mario.
Vozi folksvagen polo
Svoj prvi i jedini automobil, VW polo, kupio je dugo štedeći. Kaže da nije od onih kojima je auto jako bitna stvar u životu, pa zbog toga mu nije važno koje je marke.
"U početku mi je samo bilo bitno da me bezbjedno preveze do cilja, a sad su se i prohtjevi povećali. Trenutno vozim polo, ali bih volio noviji i veći auto za duža putovanja i veću porodicu. Bilo bi dobro i da ima klimu, da troši manje, ako je ikako moguće da uopšte ne troši", kaže Mario.
Govoreći o ljudima koji se teško opredjeljuju prodati automobil koji su dugo vozili, Mario kaže da mu je uvijek bilo neshvatljivo da se neko veže za automobil ili bilo koje druge materijalne stvari, kao za osobe.
"Auto je samo auto i ništa više. Kad ovo postane još veće potrošačko društvo i taj osjećaj će se izgubiti. Ljudi će mijenjati automop
bile, kao i druge potrošne stvari", priča glumac.
Zbog prednosti prilikom gradske vožnje, ali i na otvorenim putevima, male potrošnje goriva i dobrog običaja da se ne kvari, Mario kaže da je zadovoljan svojim autom, koji bi mijenjao samo zbog klime u ljetnim mjesecima i većeg prtljažnika, u koji bi mogla stati i dječja kolica.
Kaže da su mu automobili marke volvo nabolji, te se nada da će jednom kupiti jedan od volvo modela, kojim će krenuti u obilazak Evrope sa svojom porodicom.
Poštuje ograničenja brzine
Za sebe kaže da je savjestan vozač, koji poštuje propise i ne vozi brzo, zbog čega nije imao ni najmanjih nezgoda u saobraćaju. Ipak, kada su u pitanju kazne, tu je situacija drugačija.
"I najprimjereniji vozači plaćaju kazne, ali ne zbog visine prekršaja, nego iskompleksiranosti pojedinih saobraćajnih policajaca. Ja sam u ovoj godini platio već nekoliko kazni iz istih razloga. Uglavnom policajci koriste priliku da naplate kaznu mlađim vozačima, iako su minimalno krivi. Iste kazne zaobilaze starije vozače i to je diskriminacija", smatra Mario.
Kao primjer pominje plaćanje kazne u slučaju da svjetla nisu upaljena.
"Ako nikoga nisam ugrozio ni najmanje, a desi se vozaču da jednostavno zaboravi upaliti svjetla, to nije isto kao da prođem kroz crveno. Tu bi policajci trebal da budu malo fleksibilniji. A mislim da bi fond od uplaćenih kazni trebao da bude namijenjen socijalnim kategorijama, tako bi došli u situaciju da nikom nije žao kad plati kaznu i svi bili zadovoljni. Treba težiti zadovoljnom društvu, a ne isfrustriranom kakvo je sada", dodaje glumac.
Vozači koji se ponašaju kao da su sami na putu i kao da je sve njihovo, kaže Mario, najviše ga nerviraju dok je za volanom.
"Pogotovo kada se na semaforu na zeleno svjetlo ubacuju u brzinu i polako kreću kao da je bitno samo da oni prođu. Nervira me netolerancija i saobraćajna nekultura u gužvama", objašnjava.
Mario, ipak, smatra da su muškarci većinom bolji vozači od žena, za koje kaže da su pomalo neodlučne, te da polako voze.