Ratko Kovačević, portparol Uprave za indirektno oporezivanje BiH, pored svih dnevnih obaveza koje mu nameće posao, nađe vremena da kao veliki ljubitelj auta porazgovara s prijateljima o "ljubimcima na četiri točka". U 12 godina dugoj vozačkoj karijeri nije promijenio puno automobila što, kako kaže, ne znači da nije kompetentan da priča o njima.
Početak vozačke karijere obilježio je pehom kojeg će se sjećati do kraja života. Isti dan kada je dobio vozačku dozvolu, izazvao je saobraćajni udes. Srećom, bez povrijeđenih.
"Položio sam iz prve i tada stekao samopouzdanje koje me na kraju moglo koštati života. Nisam se zaustavio na znak STOP i tako sam izazvao sudar. Ali, srećom samo je moja 'peglica' bila oštećena prilikom tog prvog sudara i to mi je bio nauk za budućnost. Kada sam rekao policajcu da sam tog dana podigao vozačku, nije mogao vjerovati da sam odmah napravio udes. Ali, to je bilo pa prošlo", rekao je Ratko.
Pored toga s prethodnim službenim automobilom polom imao je udes u Banjaluci. Takođe je prošao samo s lakšim povredama, ali i za taj udes veže ga jedno sjećanje. Udario je zadnjim krajem auta u kola svoje koleginice koja radi u Ministarstvu finansija RS.
Vozački ispit položio je u Rijeci gdje je živio do 2001. godine, a nakon završetka ekonomskog fakulteta dolazi na specijalističke studije novinarstva u Sarajevo.
Nakon završetka školovanja 2001. godine zapošljava se na BHTV kao voditelj, da bi 2005. godine prešao da radi na sadašnje radno mjesto.
Sve do dolaska u Sarajevo, Ratko je vozio svoje prvo vozilo "peglicu" s kojom je s nekoliko prijatelja često odlazio na noćne izlaske u Opatiju. Odlaskom iz Rijeke iza njega su ostale i dogodovštine doživljene s "peglicom".
"Rijeka je poznata da nema kvalitetan noćni život. Od svih svojih kolega imao sam jedino ja auto tako da je moja 'peglica' bila svetinja za sve moje prijetelje, jer nas je vozila u noćne izlaske. Bila je izdržljiva i nikada nas nije izdala", prisjeća se Ratko.
"Najdraži auto mi je bio golf tri jer je kupljen od para koje sam zaradio sam. Međutim, odlaskom iz Rijeke prodao sam taj automobil, da bi tek nedavno dobio službeni polo SDI", kaže Ratko.
"Posao mi nalaže putovanja tako da dosta vremena provedem u autu. Polo je jako dobar auto, izdržljiv i do sada me nije izdao. Naravno da prije svakog polaska na put provjerim ulje, vodu, gorivo i motor tako da me ništa ne može iznenaditi u putu", kaže on.
Polo, koje Ratkove koleginice Jadranka i Anđa popularno nazivaju "šerpa", zbog izrazito plave boje, nije najdraži njegov auto. Kao i svaki muškarac i on ima svojih favorita u autoindustriji.
"Moj san je audi Q7. Znam da je to danas nemoguće priuštiti od plata koje primamo tako da će mi to ostati sigurno neostvarena želja. Ali, nadam se da će u budućnosti biti bolja situacija u zemlji tako da ću imati mogućnost da kupim voljeni auto", rekao je on.
Naš sagovornik otkrio je da ne voli brzu vožnju, tako da je sa svojim sadašnjim autom koji koristi najviše vozio na autoputu Zenica – Sarajevo i to 140 kilometara na čas.
"Iako je auto izgrafiran na 220 nikada nisam vozio više od 140 kilometara na čas. Neću da izlažem ni sebe ni druge opasnostima koje nosi brza vožnja. Polo je jako snažan auto. Sa skoro 2.000 kubika i pet brzina mogao bih voziti brže, ali neću", priča Ratko.
Kako kaže, s policijom ima korektne odnose.
"Ne konzumiram pretjerano alkohol i nisam vozio pijan, a niti prebrzo tako da sa mnom imaju najmanje problema", konstatuje on.
Privodeći razgovor kraju Ratko sjeda u svoju "šerpu" i premješta je u hlad. Kaže da joj sunce ne bi naškodilo jer je čekaju hiljade kilometara koje će morati prijeći od Banjaluke do Sarajeva, od Sarajeva do Mostara i dalje, gdje se on uputi.