Svjedoci smo da se sa dolaskom lijepog vremena na ulicama pojavljuje veliki broj motociklista, koji nažalost gotovo svakodnevno pune rublike crnih hronika. Razlog poražavajućoj statistici porasta nesreća sa motocikala u prilog ide to što veliki broj vozača dvotočkaša bez ikakvog iskustva sjeda na super snažne motocikle i isprobava njihove krajnje mogućnosti.
Saobraćajna nesreća koja se nedavno dogodila u Srbiji, a u kojoj je za dlaku smrt izbjegao poznati vaterpolista Danilo Ikodinović, dodatno je istakla već pomenutu crnu statistiku motociklista.
Ova nesreća je poslužila i kao primjer mnogim stručnjacima da ukažu na fatalne greške koje prave bajkeri.
Šta se (vjerovatno) dogodilo
Prema navodima u štampi, Ikodinović je vozio najmanje 150 kilometara na sat, vjerovatno i više, odnosno 40 (i više) metara u sekundi, dok se automobil u koji je Ikodinović udario kretao upola sporije. U policiji kažu, a štampa prenosi, da se automobil u trenutku udara kretao oko 70 kilometara na sat, odnosno dvadesetak metara u sekundi. To "upola sporije", međutim, nije brzina kojom se taj automobil kretao sekund-dva ranije, jer ta dionica puta prava je kao strijela, kolovoz je u dobrom stanju i malo ko vozi ispod "stotke", ali je zbog traktora sa prikolicom čija brzina nije bila veća od 40 kilometara na sat jer, prosto i ne može brže, vozio sporije. Da li je kočio da propusti vozilo iz suprotnog smijera, ili je ubrzavao da bi pretekao traktor, takođe nije poznato. Vozač udarenog automobila odbio je da novinarima kaže bilo šta.
Inače, traktor se na pravcu rutinski pretiče, bez usporavanja, osim u jednom slučaju - kad ima vozila iz suprotnog smijera koja će se potencijalno naći na liniji preticanja. Po jednom scenariju, zbog vozila koje mu u susret dolazi vozač automobila koji je sustizao traktor se odlučio da prikoči, pa da traktor pretekne kad druga traka bude slobodna. Po drugom, vozilo iz suprotnog smijera se upravo sa traktorom mimoišlo, a vozač automobila je pošao u preticanje.
Kobno hoću-neću
Na motociklu koji ide koliko mu se gasa da, a to je podosta, gledajući kroz vizir kacige koji horizont sužava i svodi na ekran, u poređenju sa vozačem automobila ispred sebe motociklista na raspolaganju ima mnogo manje vremena da odluči šta će: da pretiče ili da koči. Pritom, automobil ispred njega svake sekunde bliži mu je 25 metara, traktor 35, a vozilo is suprotnog pravca čak 70 metara u sekundi.
Motociklisti se, recimo, prvo čini da je preticanje lako ostvarivo pa brzinu ne smanjuje, zatim posumnja u zaključak pa gas otpusti... Kako se svi "objekti" kreću, uglovi pod kojim motociklista "prepreke" vidi mijenjaju se, time i procjena udaljenosti i mogućnosti. Sekundi prolaze...
Prema scenariju broj jedan, u trenutku kad postaje jasno da preticanje nije baš dobra ideja, stiska kočnice, ali, sudeći prema ishodu, dockan: "zakucava" se u automobil ispred sebe brzinom ne manjom od 20 metara u sekundu...
Po scenariju broj dva, vozilo iz suprotnog smijera se upravo sa traktorom mimoišlo, prostor za preticanje je bio slobodan, motociklista kreće u preticanje, ali isto čini i automobil ispred. Rezultat za oba scenarija je isti: motocikl se "zakucava", a katapultirani motociklista, poslije kraćeg haotičnog leta udara o asfalt, sulja se, prevrće... Oba scenarija su podjednako vjerovatna, vjerovatno će sud reći posljednju, ali bez obzira na to da li je bilo ovako ili onako, zajednički imenitelj u oba scenarija je velika brzina motocikla.
Od dupka do zeke
Po voznim karakteristikama, motocikl je superioran u odnosu na automobil po snazi ubrzavanja ali je inferioran u bezbjednosti zbog izloženosti putnika povredama u slučaju udesa. Tako, u više od 90 odsto registrovanih udesa vozač i suvozač bivaju povrijeđeni, od čega polovina spada u teže povrede.
Brzina je u direktnoj proporciji sa posljedicama udesa - što veća brzina, teže su i posljedice. Proporcija, istina, nije baš linearna. Najčešće je "obaranje dupka", kako posprdno "bajkeristi" nazivaju ovu vrstu udesa. Reč je o gubitku ravnoteže pri vrlo malim brzinama, odnosno u trenutku zaustavljanja: svakodnevna su pojava, najčešće među početnicima, ali se kadkad događaju i onima iskusnijima. U najvećem broju slučajeva sve se završava kojom psovkom, iskrivljenim nogostupom ili ručice na upravljaču, slomljenim migavcem... u svakom slučaju, manjom materijalnom štetom. Vozač i suvozač obično prolaze nepovrijeđeni ili tek sa ogrebotinama, rjeđe sa uganućima zglobova, mada se događa i da pukne neka kost. Manje-više sve ono što se i pješaku može dogoditi kad izgubi ravnotežu i padne. "Obaranje dupka" obično prođe bez policijskog uviđaja, pa i ne ulazi u godišnji skor udesa.
Kada se pri malo većoj brzini, recimo do najviše 50 kilometara na sat, kolovoz izmakne ispod točkova, bajkeri kažu "ulovio zeku". Obično se događa na oštrim krivinama i velikim raskrsnicama, usred obaranja, kad se doda gas ili stisne kočnica u pogrešno vrijeme. U najvećem broju slučajeva prolazi se slično kao i pri obaranju dupka, s tim što su povrede za nijansu jače, stradaju laktovi i koljena, može rame da se ugane, biva i štogod goreg. I na motociklima je šteta veća: bude tu izgrebanih rezervoara, iskrivljenih branika, napuklih farova... I u takvim slučajevima policijski uviđaj je prije izuzetak nego pravilo, te tako većina ovih udesa ostaje nezabilježena.
Preko isklizavanja do zakucavanja
Isklizavanje/izlijetanje iz krivine je sljedeća stepenica: na nju stupa motociklista koji, kao i u slučaju "lovljenja zeke", pogrešno procijeni krivinu ili podlogu, pa pod dejstvom centrifugalne sile nastavi pravo. Jedina razlika je u brzini kojom se kreće. Poslije ovakvog udesa imaju posla ljekari i mehaničari: nekome je dovoljna samo prva pomoć, neko ostane na višednevnom bolničkom pansionu.
Najteži slučaj je onaj sa početka teksta: zakucavanje. U odnosu na ukupan broj udesa ne događa se često da motocikl udari u vozilo koje se kreće istim smijerom, ali su zato po motociklistu posljedice obično fatalne. Tako, mada veoma teško povrijeđen.
Mnogo češće se događaju zakucavanja u vozila pod uglom, obično u raskrsnicama, naročito u promjenama pravca kretanja bilo kog od učesnika, pa motocikl udari u automobil, odnosno automobil "počisti" motocikl. Posljedice zakucavanja i čišćenja su po pravilu vrlo teške, naročito po motoriste. U takvom slučaju brzina motocikla gubi na važnosti, a primat preuzima bezobzirno nepoštovanje osnovnih saobraćajnih propisa i jednih i drugih, prije svega prava prvenstva i svjetlosne signalizacije: čak u dvije trećine registrovanih udesa motociklista umiješan je četvorotočkaš, najčešće automobil, a odgovornost je "bratski" podijeljena.
Previdi i inati
Motociklisti, naročito dječaci na mopedima, provlače se između kolona automobila zaglavljenih u saobraćajnoj gužvi, sve koristeći "prednost motocikla broj 1" - biti prvi na semaforu. Iako je to po Zakonu o bezbjednosti saobraćaja nedozvoljena radnja, nema ništa u tome lošeg, naročito ako je razlika u brzini ispod brzine pješaka: zašto čekati i udisati izduvne gasove kad se može proći. Problem nastaje kad je razlika u brzini veća, kad automobil skrene, a motocikl mu je u "mrtvom uglu" pa ga ne vidi, problem je kad se pješaci "provlače" između automobila u koloni i prelaze ulicu tamo gde se ne smije, problem je kad nervozni vozač automobila iz inata neće da ga pusti, jer "šta se ovaj mali..." Najveći problem je kad vozač automobila skreće iz ulice u ulicu, a ignoriše motociklistu koji mu u susret dolazi, naročito ako je dječak na mopedu.
Prema istraživanjima sprovedenim u Americi, najveći broj saobraćajnih nesreća se dešava pri brzinama od oko 60 kilometara na čas, najveći broj vozača koji učestvuju u saobraćajnim nesrećama je starosti od 16 do 24, dok je najmanje vozača u saobraćajnim udesima bilo starosti od 30 do 50 godina, skoro polovinu udesa u kojima su učestvovali motociklisti prouzrokovali su vozači koji su imali manje od pet mjeseci iskustva sa motorom koji su vozili, najčešći scenario je kada motociklista vozi pravo, a vozač automobila skreće ulijevo i udara motociklistu u mimoilaženju... Čak u dvije trećine slučajeva vozač automobila je previdio pravo prvenstva motocikliste i tako izazvao udes.
Broj udesa motociklista iz godine u godinu raste, ali raste i broj motociklista: u posljednje dvije godine broj motocikala na ulicama se udvostručio, a broj udesa je (tek) za trećinu veći. Eto dobre vijesti u sumornoj statistici.