"Volksvagenove" najuspjelije studije obično su vezane uz istorijske modele i naslanjaju se na svima nam drage, a nekima od nas i "iz prve ruke" poznate automobile iz post-ratne ere čudnovatog ekonomskog uzleta Njemačke Republike. Zato buli proglašavamo jednim od najprivlačnijih ovogodišnjih ženevskih koncepata, a ujedno je i drugi pokušaj reinkarnacije legendarnog transportera T1 iz pedesetih godina.
"Volksvagen" je u Ženevi iznenadio konceptom koji podsjeća na VW samba bus od prije pola vijeka. Ovo je drugi pokušaj, a od prvog je prošlo punih 10 godina – bilo je to u januaru 2001. godine na salonu u Detroitu kada je VW prikazao svoj mikrobus koncept kar, namijenjen prije svega američkom tržištu.
Senzacionalno dobar dizajn tadašnjeg primjerka nažalost nije doveo do serijske proizvodnje, iako je fabrika takvu informaciju u nekoliko navrata objavila. Konačno, 2005. se i formalno odustalo od projekta te je odlučeno da će "Volksvagenove" potrebe na američkom tržištu pokrivati "Krajzler" , re-brandiranjem svog proizvoda. To se 2008. godine, s modelom routan, "maskiranom" verzijom pete generacije grand vojadžera i ostvarilo.
Nešto kasnije započeta je i priča VW-ove porodice Up!. Radilo se o raznim verzijama energetski efikasnih urbanih transportnih rješenja iz bliske budućnosti, barem je na to upućivala upotreba fjul cel tehnologije.
Naziv buli njemački je "nadimak" prvog VW kombija, no koncept i istorijski mu uzor osim šarmantnog dizajna malo toga imaju zajedničkoga. Prije 60 godina je bila važna samo svrsishodnost, a niko nije očekivao agilna vozna svojstva, malu potrošnju i dobra ubrzanja. Zrakom hlađeni bokser u repu kombija takve bi želje teško i mogao ispuniti. To se odnosilo i na samba bus – po opremljenosti i izgledu tadašnji top model.
Samba je bila Transporterova luksuzna verzija s prosječnim učešćem u ukupnoj proizvodnji oko 5 odsto. Broj proizvedenih primjeraka između 1951. i 1966. procjenjuje se na oko 110.000 jedinca od čega danas vozi tek nekoliko hiljada originalnih sambi – uglavnom restauriranih primjeraka koji su u čvrstim rukama svojih obožavatelja.
Dužina novog bullija zapanjujuće je malena – svega 3,99 metara, dakle unutar mjere gradske klase. Prevjesi su minimalni, međuosovinski razmak je 2,62 m, širina 1,75 m, a visina praktički jednaka širini – 1,7 m. Originalni T1 bio je nešto duži i viši, no ujedno i uži.
Uprkos kompaktnim vanjskim dimenzijama unutrašnjost novog bullija prilično je prostrana. Auto ima šest sjedećih mjesta u dva reda (po uzoru na multiplu odnosno hondu FR-V), a u kratkoj karoseriji se pronašlo prostora i za solidan prtljažnik zapremine 370 litara. Preklapanjem zadnje klupe oslobađa se koristan prostor do 1600 litara, a sklapanjem svih sjedišta nastaje ležaj pozamašnih dimenzija – kao nekada, prije 60 godina.
Oblik vozila je prilično jednostavan. Za istorijske remiscencije se brine dvobojno lakiranje i poveći VW-ov logotip na nosu. Masivni blatobrani i upadljivi retro-oblikovani 18" aluminijski naplaci obavezni su stilski elementi današnjice. Unutrašnjost je osmišljena u purističkom stilu "Volksvagenovih" automobila iz tadašnjeg vremena sa svega jednim kombinovanom instrumentom i tek ponekim prekidačem. Umjesto mjenjačem, smjer kretanja se određuje okretnom sklopkom.
Istovremeno u kontrastu i u simbiozi s takvom simplifikacijom nalazi se na središte armaturne ploče postavljen iPad velikog ekrana. Među ostalim služi kao autoradio i navigacija – da ne zaboravimo u kojem vijeku živimo.
Tehnička strana bulijeve priče međutim posve je futuristička. Naravno, zamišljeno je da koncept vozi na struju, bez štetnih emisija. Baterije su smještene u sendvič-podnicu i u velikoj mjeri pridonose ukupnoj masi od 1450 kg. Dakako, VW ne isključuje mogućnost varijanti pokretanih efikasnim motorima s unutrašnjim sagorjevanjem. Spominju se 1.0 TSI i 1.4 TDI strojevi s direktnim ubrizgavanjem, dakle agregati s očekivano vrlo niskom potrošnjom fosilnog goriva.
Elektromotor ženevskog koncepta ima 85 kW (115 KS) i već od najnižih okretaja isporučuje maksimalni moment u iznosu od 270 Nm. S punim paketom baterija ukupnog kapaciteta 40 kWh u idealnim okolnostima ostvaruje autonomiju od 300 km, a na posebnim stanicama za brzo punjenje litij-ionske ćelije može se regenerirati za samo jedan sat. Performanse su solidne: buli od 0 do 100 km/h ubrzava za 11,5 sekundi i postiže najveću brzinu koja je elektronski ograničena na 140 km/h.