Najveća volvo limuzina tokom sedam godina bila je na velikom iskušenju u direktnoj konfrontaciji s elitnim njemačkim proizvođačima. Istoimeni nasljednik, ima naprotiv sve šanse da izmijeni situaciju u svoju korist.
Sjećate se, 1998. godine pojavio se prvi volvo S80, koji je obilježio preokret u dizajnu ovog renomiranog švedskog proizvođača. Poslije dugogodišnjih "kubičnih" formi, inagurisao je novi stil, sa znatno blažim linijama, koje će preuzeti i ostali modeli u kući.
Nažalost po njega, uspjeh je bio lošiji od očekivanog, prije svega zbog skromnih dinamičkih kvaliteta i nedovoljno prestižnih agregata.
Za većinu kupaca tako je ostao sinonim udobnosti i prije svega pasivne sigurnosti, dok novajlija želi na ove tradicionalne kvalitete dodati i dobru dozu agresivnosti.
Iako izgleda manji od prethodnika (realno duži za dva cm, širi za šest i viši za četiri cm), usljed kraćih prelaza preko točkova i visoko podignutih bokova, djeluje nabijeno i mišićavo.
Malo po malo, dizajneri su uspjeli da ga rafiniraju, mada će i neupućeni odmah shvatiti da se radi o jednom volvou. Pjesnički rečeno: karoserija podsjeća na komad odvaljene sive stijene, kojoj je uzburkano more zaoblilo forme…
Bilo kako bilo, opšte crte su i dalje veoma prepoznatljive, riječ revolucija izgleda da ne postoji u švedskom jeziku.
Što se dinamičkih kvaliteta tiče, novi S80 počiva na potpuno novoj platformi grupacije "Ford", koju već koriste S-max i galaksi, a na kojoj je postavljen i novi mondeo. Na kraju, kako bi se uspješno suprotstavio renomiranim berlinama u segmentu, kao što su audi A6, BMW seije 5 i mercedes klase E, pod "haubom" se može pronaći moderan blok sa osam cilindara, baš kao i testirani šestocilindrični 3.2.
Uglavnom prednji pogon
Oznaka AWD, označava integralnu transmisiju tipa "Haldex". U serijskoj opremi za V8, ovaj sistem po potrebi prebacuje snagu sa prednjih točkova na zadnje, što i te kako dobro dođe na klizavom putu, mada ni na suvom nije suvišan, uzimajući u obzir silnu "konjicu".
Potpuno neutralan, ovaj volvo podnosi maltretiranja bilo koje vrste, a agilnošću podsjeća na znatno manja i lakša vozila.
Drugo iznenađenje su elektronski kontrolisani amortizeri (doplata 1.500 evra), sa tri programa (confort, sport i advances), ali razlike nisu toliko izražene da bi udobnost bila dovedena u pitanje. Međutim, prema mišljenju onih koji su vozili ovaj automobil sa standardnim amortizerima, mudrije je investirati dotičnu sumu novca u neku drugu opciju, kao što je na primjer aktivni regulator brzine.
Radi se o radaru integrisanom u prednjoj masci, koji ima dvije funkcije. Kada se na upravljaču podesi regulator brzine i izabere željeno odstojanje od vozila ispred, sistem sam ubrzava i koči vozilo, tako da vozaču ostaje samo da se čudi koliko je napredovala savremena tehnologija. Vjerujte nam, funkcioniše savršeno čak i pri nižim brzinama na običnim putevima, da bi se ispod 30 km/h, deaktivirao.
Ukoliko nije uključen regulator brzine, radarski snop, dometa 120 m, budno kontroliše vozila ispred, te zvučnim i svjetlosnim signalom obavještava vozača da je preblizu (mjeri distancu i razliku u brzini).
Može biti veoma koristan noću ili u magli, prije nego li se uopšte ugleda opasnost. U ovom slučaju ne dolazi do automatskog usporavanja, već samo skreće pažnju, dok se kočioni sistem stavlja u pripravno stanje (kočione pločice se približe diskovima). Inače kočnice su kod S80 veoma snažne i ne pokazuju znake zamora ni poslije više uzastopih kočenja.
Osim najnovije generacije ABS-a i sistema za urgentno zaustavljanje (pojačava silu kočenja), postoji još jedan dopunski, takozvani antifading (dopunska hidraulična asistencija). Svoj doprinos svakako daju i odlični "Michelin Primacy" pneumatici, dimenzija 245/45 R18.
Želeći viši statusni nivo, iženjeri u "Volvou" razvili su novi 3.2 motor, sa cilindrima u liniji. Ultrasofisticirani blok razvija 238 KS, uz 320 Nm obrtnog momenta. Nečujan u nižem režimu rada, prijatno zareži pri visokim obrtajima, u koje se penje sa velikim zadovoljstvom.
Ukoliko se, međutim, iz njega želi izvući maksimum, ipak je bolje latiti se ručice šestostepenog automatskog mjenjača i mijenjati prenose ručno.
Za razliku od dizel agregata, uz koji ide standardni manuelni sa šest brzina, (može i automatski, ali uz doplatu), uz 3.2 i V8 4.4, obavezno ide automatski. Globalno radi se o savremenom sklopu, zadovoljavajuće brzom, mada smo imali prilike sresti se i s inteligentnijim. Na oduzimanje gasa neće recimo samostalno "prešaltovati" u niži stepen, kao što je slučaj kod sitroena C6, niti je moguće izabrati mod sport.
Sve u svemu, agregat lako izlazi na kraj sa 1.656 kg teškom karoserijom (prazan), tako da su karakteristike na nivou očekivanja. Manje od osam sec do 100 km/h i maksimalna brzina od 240 km/h, vrijedni su hvale.
Čak je i potrošnja na nivou obećanih 9,9 litara, ali pod uslovom da se ne ulazi u grad. Naime, poslije više od 1.500 km mješovite vožnje po autoputevima i "nacionalima" (regionalni putevi u Francuskoj), prosjek se vrtio oko 10 lit, da bi po Parizu putni računar pokazao bezmalo 17 lit.
Za sada jedini petocilindrični dizel blok, 2.4, snage 163 i 185 KS, svakako je ekonomičniji, te se s pravom od njega očekuje da bude najprodavaniji u Evropi. Inače baznu ponudu prestavlja benzinski 2.5 turbo, od 200 KS, dok je šlag na torti gore spomenuti 4.4 V8/315 KS, porijeklom iz Yamahe. Svi su postavljeni poprečno, iz sigurnosnih razloga.
Švedska škola luksuza
Za razliku od spoljašnosti, enterijer je znatno više evoluirao. S80 dokazuje da se može napraviti kvalitetna i dopadljiva unutrašnjost, a da se ne kopiraju njemačke limuzine.
Principijalna novost odnosi se na centralnu konzolu, nekada masivnu kao stablo, koja je po ugledu na manji S40 i V50. Zapravo podsjeća na poveći nokia telefon, sa brojnim i nažalost previše sitnim dugmićima, te ih je neophodno tražiti pogledom. Kako nije deblja od pet cm, iza nje se skriva mala ostava za sitnice.
Određene zamjerke mogle bi se uputiti talasastoj centralnoj konzoli, kako po pitanju stila, tako i po pitanju kvaliteta plastike. Nedovoljno mekana, zadovoljila bi u jednom C30, ali ne i u berlini koja može da košta do 70.000 evra. Srećom po njega, sve ostalo je u superlativima, što se prije svega odnosi na sjedišta.
Zaslužuju da im se posveti čitavo jedno poglavlje, ali zbog nedostatka prostora recimo samo da pored svih mogućih električnih podešavanja i grijača, uz doplatu mogu biti i ventilirajuća. Dobrodošlo u vrele ljetne dane, kako bi se spriječilo prekomjerno znojenje u kontaktu s kvalitetnom kožom.
Hvalospjeve upućujemo još ergonomiji, baš kao i završnoj obradi, ali po tome je "Volvo" i odranije bio poznat. Navedimo još inteligentno riješenu instrument tablu s velikim mjeračima brzine i obrtaja, u čijem su središtu brojne funkcije (stanje goriva, podaci sa putnog računara, regulator brzine, pređena kilometraža…).
Inače interijer je po želji dekorisan umecima od brušenog aluminijuma ili od plemenitog drveta, dok dvobojna komandna tabla može biti bež boje ili standardno crne.
Naprotiv, u b-molu je raspoloživi prostor za putnike pozadi, posebno uzevši u obzir spoljašnje dimenzije. Uprkos povećanom međuosovinskom rastojanju za pet cm, prostor za koljena manji je od bivšeg S80.
To nikako ne znači da se dvije osobe pozadi ne osjećaju prijatno, već samo da određeni konkurenti, kao što je maločas spomenuti sitroen C6, pružaju znatno više. Isto se odnosi i na zapreminu prtljažnika od 480 dm3, sa skromnim otvorom i pretjerano teškim poklopcem.
Za utjehu, nasloni se obaraju, a kroz prorez u sredini moguće je proturiti skije. Kao po običaju, na dnu je rezervni točak redukovanih dimenzija.
E, sad ono najvažnije, koliko ovaj dragi kamen košta i kako je plasiran u odnosu na konkurente? Veoma dobro, jer početna cijena od 35.000 evra nije pretjerana. Odnosi se na verzije 2.5 T /200 KS i 2.4 D/163 KS Kinetic, sasvim korektno opremljene. Testirani 3.2 startuje sa 39.500 evra, odnosno za najskuplji Summum neophodno je izdvojiti još 7.500 evra, plus nekoliko opcija.
Mislimo naravno na gore spomenuti radar, elektronski kontrolisane amortizere, pogon na sva četiri točka i sistem "slobodne ruke", za otključavanje i startovanje motora bez kontakt ključa. Sve ostalo je u serijskoj opremi, računajući satelitsko navođenje, bi-xenon farove, čiji se svjetlosni snop zaokreće u zavisnosti od pozicije upravljača, kameru za vožnju unazad i sistem Bliss, koji signalizira vozaču da mu je drugo vozilo u mrtvom uglu (oko kamere u dnu spoljašnjih retrovizora).
Atraktivniji, snažniji, dinamičniji i nadasve sigurniji, novi S80 ima sve šanse da uspješno prođe na popravnom ispitu. Praktično bez ozbiljnije mane, pruža puno zadovoljstva u vožnji, a sve za osjetno nižu cijenu od sličnih limuzina u segmentu. Uostalom "Volvo" već nekoliko godina doživljava pravu renesanu, svi modeli, kako aktuelni tako i prototipovi koji će u bliskoj budučnosti zamijeniti ostarele modele V70 i XC70, veoma su dobro prihvaćeni od publike.