Odgovor je prilično jednostavan, zato što može da nam sačuva život. Ipak, samo 58% vozača i suvozača u Srbiji koristi sigurnosne pojaseve.
Rezultati istraživanja koje je prenijela Agencija za bezbjednost saobraćaja prikazuju zapanjujuće lošu sposobnost procjenjivanja velikog broja učesnika u saobraćaju.
Istraživanje je sprovedeno na putevima u naseljenim mjestima, u 27 najvećih gradova u Srbiji. Na uzorku od više od 20.000 vozila, sigurnosne pojaseve koristi 61 odsto vozača i 50 odsto suvozača i 3 odsto putnika na zadnjim sjedištima.
U razvijnim zemljama procenat ljudi koji koriste pojas iznosi preko 90%.
Da li je moguće da vozači ni danas ne znaju šta se prilikom sudara dešava sa tijelom osobe koja nije stavila pojas? Ako znaju, šta ih to tjera da ignorišu osnovne zakone fizike?
Pri brzini kretanja od samo 50km/h, snagom ruku ne možemo da zadržimo svoje tijelo, već ono napušta sjedište, glava udara u vjetrobran, tijelo udara u upravljač... Vazdušni jastuk gotovo da nema bilo kakvu ulogu ukoliko se ne koristi pojas.
Putnici na zadnjim sjedištima posebno su opasni jer prilikom sudara bivaju, poput projektila, ispaljeni prema putnicima na prednjim sjedištima. Povrede i prelome kostiju lica i ruku koje mogu da pretrpe u sudaru pri brzini od 50 km/h bez pojasa, moguće je izbjeći upotrebom pojasa.
Možete primijetiti da su oba spota iz kampanja za vezivanje pojaseva prilično stari. Veoma je teško naći novije, osim kampanja iz Rusije, jer izgleda da više ne postoji potreba da se snimaju. To ipak ne znači da se i dalje širom svijeta ne sprovode redovne kontrole i da se nesavjesni vozači ne kažnjavaju.
Poštovanje saobraćajnih propisa u najboljem slučaju je zbir stepena civilizovanosti učesnika i saobraćajnih kazni koje se sprovode.
Često smo mogli da čitamo mišljenja da neki vozači doživljavaju upotrebu pojasa kao lični izbor. Glavni argument je da će samo sebi nauditi ako dožive nesreću.
Ipak, to nije sasvim tačno. Možemo krenuti od stresa koji se nanosi članovima porodice, ili zbog smrti ili zbog "trajnog invaliditeta" bližnjeg. Životi tih ljudi biće zauvijek izmijenjeni jer će oni morati da brinu o osobi koja se možda nikada neće oporaviti od povreda zadobijenih u sabraćajnoj nesreći. Oporavak i liječenje pokriva zdravstveno osiguranje. Da li znate ko to plaća?
Ne treba zaboraviti ni druge učesnike u nesreći, čiji životi nisu morali biti obilježeni tragedijom, čije su posljedice lako mogle biti spriječene.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, vezivanje sigurnosnih pojaseva može značajno doprinijeti smanjenju smrtnog stradanja prilikom saobraćajne nezgode - na prednjim sjedištima od 40-50, a na zadnjim oko 25 odsto.
Iako ne postoje garancije da će pojas uvijek sačuvati nekome glavu (nesreće pri visokim brzinama), suština je da moramo učiniti sve da bezbjedno stignemo tamo gdje smo krenuli.
Na kraju, zašto bismo ikada sjeli u auto a da ne koristimo sigurnosni pojas?