U doba kada su u automobilima još dominirali radio-kasetofoni, jedan proizvođač već je nudio ekrane osjetljive na dodir, multimediju i niz futurističkih dodataka.
I dok se njemački proizvođači i, eventualno, neki japanski modeli često pominju u smislu sličnih inovacija, ovo je pravi američki proizvod. U pitanju je Buick i njegov atraktivni kupe Reatta.
Model je predstavljen 1988. godine, a nudio se i u kabriolet verziji. Pokretan 3.8 V6 motorom, nije privukao pažnju svojim performansama, ali je moderan dizajn bio veoma atraktivan.
Zaobljena karoserija, pozadi spojena svjetla, dosta staklenih površina, sve su to karakteristike o kojima se i danas govori. Međutim, pravo iznenađenje čekalo je korisnika u kabini.
Standardna oprema bio je sistem Graphic Control Center (GCC) u okviru kojeg je Buick nudio usluge klimatizacije, audio-sistema, limitatora brzine i putnog računara. I ne samo to, ovaj automobil je imao i kompletnu dijagnostiku vozila, kao i mogućnost podešavanja izgleda ekrana.
A taj ekran je bio klasičan CRT i osjetljiv na dodir. Tako je, uz njega nisu dolazili nikakvi dodatni tasteri, već se svim kontrolama upravljalo dodirom, čak jednostavnije od pojedinih današnjih "klizača" za podešavanje jačine zvuka ili intenziteta ventilacije.
Zanimljivo, stručna kritika je napadala GCC sistem jer je odvlačio pažnju vozača, koji je gledao dostupne opcije u pretraživaču umjesto na put.
"GCC i dalje odvlači vozača od njegovih primarnih obaveza: koncentrisanja na put i vožnje automobila. Osnovni dizajn onemogućava laku kontrolu podsistema; ne možete, na primjer, podesiti kontrolu klime ili stereo uređaj kada su mjerači paramatara motora uključeni", pisao je Car & Driver.
Zvuči poznato...
U svakom slučaju, ovaj automobil je bio mnogo bliži Mercedesu SL nego Chrevroletu Corvette sa cijenom oko 25.000 (tadašnjih) dolara, ali nije postigao veći uspjeh čak ni u kabriolet verziji. Nestao je sa tržišta početkom 1990-ih nakon što je prodato samo dvadeset hiljada primjeraka, prenosi Index.