GRADIŠKA - Na 21. Međunarodnom sajmu pčelarstva "Medena Tuzla 2026" Milan Popović, pčelar iz Gornje Jurkovice kod Gradiške, dobitnik je dvije zlatne medalje.
Jedna je za med od bagrema, a druga za miješani med od kestena i lipe. Organizator ove tradicionalne manifestacije je Pčelarsko društvo "Nektar".
Za ovog penzionera, arheologa amatera, ljubitelja prirode, čuvara narodnih običaja i istorije svoga kraja u Potkozarju, priznanja za kvalitet meda, u konkurenciji više od 200 izlagača iz više evropskih zemalja, najviše BiH, Srbije i Hrvatske, to je ohrabrenje da se još intenzivnije bavi proizvodnjom meda.
Popović ima 50 pčelinjih društava, a pčelarstvom se bavi tri godine.
"Tri pčelinja društva poklonio mi je Mikan Popović iz Trnovca. Prije toga, nisam imao gotovo nikakvo znanje o pčelarenju, nikakvo iskustvo, izuzev pamćenja iz djetinjstva, kada je moj djed, čije ime nosim, držao pčele u pletenim trnkama. Kada dođe vrijeme za vađenje meda, kompletne rojeve potapao je u vodu. Tako je vadio med, ali ostajao bez pčela", prepričao nam je Popović svoja prva saznanja o pčelarenju.
On je sada pribjegao drugim, savremenim metodama. Izučavao je, čitao, raspitivao se kod iskusnih pčelara kako da i on uveća svoj mali pčelinjak koji je dobio na poklon.
Ljubav prema pčelama
O svome pčelarenju, znanju koje je stekao, Milan Popović priča sa velikim zadovoljstvom:
"Vodila me ljubav prema pčelama. Išao sam na sajmove, izložbe, posjećivao tuđe pčelinjake, razgovarao sa iskusnima, sa znalcima u ovom poslu. Najviše sam naučio od komšinice, pčelarke Jelene Laloš iz Gornje Jurkovice. Ona je po tome poznata u Potkozarju. Naučio sam i metode razrojavanja pčela. Tako sam za tri godine svoj pčelinjak sa tri košnice uvećao na pedeset."
Ove sezone dobio je 27 novih pčelinjih društava. Razrojavanje obavlja na prirodan način, što se za ovog, sada već iskusnog pčelara pokazalo efikasnim:
"Nova pčelinja društva, poslije napuštanja matičnog u košnicama, zaustavljala su se, u većini slučajeva, na niskim stablima, na šljivama i drugim voćkama u blizini. Tako mi je bilo lako i jednostavno sakupiti pčele i smjestiti u košnicu. Postavljao sam i mamce. To su ramovi namazani medom, na kojima se poslije izlaska iz košnice uhvatilo najviše društava."
Milan Popović kaže da se ne plaši pčela niti mu smeta njihov ubod. U svako doba dana slobodno prilazi košnicama, zaviruje, provjerava stanje rojeva, kontroliše unošenje meda.
"Nemam straha od pčela. Sasvim sam opušten kada me okruže, čak me to inspiriše. Smatram da se pčelar koji voli ovu zanimaciju, kojem je pčelarstvo ljubav, ne treba plašiti pčela niti paničiti zbog uboda. To je nespojivo. Sve što se radi sa ljubavlju napreduje. Ove sezone imao sam puno saće kvalitetnog meda, a to je za mene veliko zadovoljstvo, sreća koju ne umijem opisati niti dočarati."
Milana Popovića posebno je usrećila nagrada u Tuzli, za visoki kvalitet meda, koji je, prema analizi Tehnološkog fakulteta u ovom gradu, izuzetan. To je za pčelara iz Gornje Jurkovice priznanje i podsticaj. To je njegova prva, ali važna nagrada:
"Na ovom sajmu stručna analiza pokazala je da med iz mojih košnica ima vrhunski kvalitet. To je dokaz zdrave sredine i dobre pčelinje paše. Ove godine medonosno bilje u Potkozarju nije ugroženo kišnim periodima u proljeće, a ni kasnija suša nije bila pogubna kao u ravničarskom kraju."
