VALENSIJA - Fuad Gaši, profesor genetike i oplemenjivanja biljaka rukovodi institucijom poznatijom i kao “Trezor sudnjeg dana”, koja štiti biodiverzitet usjeva naše planete.
On u razgovoru za španski El Pais u najkraćim crtama je opisao bitnost ove institucije: "Čuvamo istoriju poljoprivrede".
Naziva se "Trezor sudnjeg dana" ili "Trezor kraja svijeta". Ali Fuad Gaši, koji je zadužen za koordinaciju Globalnog trezora semena Svalbarda od juna ove godine, više voli da govori o ovoj banci sjemena na nešto poetskiji i optmističniji način. On vidi instituciju - koja se nalazi u arhipelagu Svalbard - kao riznicu znanja koja obezbjeđuje biodiverzitet usjeva naše planete.
Ovaj 46-godišnji profesor genetike i oplemenjivanja biljaka rođen je u Bosni i Hercegovini. Devedesetih godina, tokom rata u BiH, emigrirao je u Švedsku kao izbjeglica. Na kraju se vratio u svoju domovinu, studirajući poljoprivredne nauke i genetiku, prije nego što je preuzeo predavačko mjesto na Univerzitetu u Sarajevu.
Tokom studija, Gaši se zainteresovao za rad banaka sjemena, koje čuvaju različite sorte biljnih vrsta. Došao je u kontakt sa projektom SEEDnet (Mreža za razvoj biljnih genetskih resursa Jugoistočne Evrope), koji je posvećen razvoju genskih banaka u zemljama Istočne Evrope.
Godine 2008. pokrenuo je prvu banku biljnih gena u Bosni i Hercegovini. Međutim, tokom pandemije COVID-19, banka se suočila sa finansijskim poteškoćama. Osmund Asdal, tadašnji koordinator Globalnog trezora semena Svalbarda, ohrabrio je Gašija da pošalje duplikate sjemena uskladištenih u Sarajevu projektu BOLD (Biodiverzitet za mogućnosti, život i razvoj) i pozvao ga da deponuje drugi set u čuvenom norveškom trezoru.
U to vrijeme, ovaj profesor Gaši nije mogao ni da zamisli da će, samo nekoliko godina kasnije, naslijediti Asdala na čelu Svalbarda. Danas, „Nojeva barka sjemena“, koja radi od 2008. godine, sadrži više od 6.500 sorti iz preko 100 zemalja.
Fuad Gaši je nedavno bio u španskom gradu Valensiji, učestvujući na 8. ftalks Food Summit-u, okupljanju stručnjaka, kompanija, investitora i startapova, fokusiranom na budućnost hrane. U svojoj prezentaciji, upozorio je na to kako gubitak raznolikosti usjeva čini sisteme proizvodnje hrane ranjivim. To, zauzvrat, smanjuje našu raznolikost u ishrani. Takođe je govorio o prilici koju Svalbard predstavlja kada je u pitanju prilagođavanje usjeva budućnosti novim klimatskim uslovima.
Kako su vam prošli prvi mjeseci kao koordinator Globalnog trezora sjemena Svalbarda?
Uzbudljivo! Najzanimljivija stvar u vezi sa ovim poslom je koliko je raznolik. Svake nedjelje dodajem nešto novo na svoju listu. Još uvijek učim, ali sam već upravljao bankom gena prije nego što sam preuzeo vođstvo nad Svalbardom. Dakle, bio sam „na drugoj strani“. Imao sam sjajan prelaz u ovu ulogu, jer poznajem svog prethodnika 20 godina. I, pošto je ovaj projekat saradnja između norveškog Ministarstva poljoprivrede i hrane, Globalnog fonda za raznolikost usjeva i Nordijskog centra za genetičke resurse (NordGen), uvijek osjećam da postoji neko ko će me podržati ako se pojavi novi izazov.
Kako ste završili kao koordinator ovakvog projekta?
Prije dvije godine, uzeo sam odmor sa svoje nastavničke pozicije i shvatio sam da želim da radim nešto potpuno drugačije. Tako sam počeo da radim za farmaceutsku kompaniju Novo Nordisk na projektima vezanim za sirovine koje se koriste u medicini. Bio sam srećan tamo. Ali onda mi je Osmund Asdal, moj prethodnik na Svalbardu, rekao da odlazi u penziju. Radio je tamo 12 godina, a njegov prethodnik je takođe radio u Trezoru do penzije. Pomislio sam da posao gdje svi izgleda žele da ostanu do penzije mora biti poseban.
Šta ste osjetili kada ste prvi put vidjeli Globalni trezor sjemena?
Još 2024. godine sam otišao tamo kao gost, da ostavim sjeme iz naše banke gena u Sarajevu, i vidio sam je samo spolja. Kada sam stigao, pomislio sam da treba da obratim pažnju na sve jer, realno, to će biti moja jedina prilika da posjetim Svalbard.
Tek u junu 2026. godine sam mogao da vidim unutrašnjost, jer niko ne ulazi u trezor osim ako nema nešto konkretno da radi. Bilo je to nevjerovatno iskustvo, a ne samo ulazak tamo. Sam posao je skladištenja kutija sa sjemenom, što ne radimo baš često, jer se vrata otvaraju samo tri puta godišnje, bio je nevjerovatan.
Ako zastanete na trenutak da razmislite o tome šta radite, o ovom sjemenu, koje je rezultat pažljive selekcije i generacija poljoprivrednika koji ovo rade hiljadama godina - ili o tome da ste ispod planine veoma blizu Sjevernog pola, sve je to prilično impresivno.
Zašto je Globalni trezor sjemena važan za cijelu planetu?
To nije banka sjemena u tradicionalnom smislu. Umjesto toga, mi služimo kao rezervna kopija za druge banke sjemena širom svijeta. Naša najvažnija funkcija je da pomognemo bankama gena da zaštite svoj materijal, jer one održavaju biodiverzitet, što nam pomaže da razvijemo nove sorte usjeva koje bi mogle da prehrane stanovništvo. Ovaj biodiverzitet je jedan od odgovora na sve izazove sa kojima se suočavamo, u poljoprivredi i u snabdevanju hranom.
Kada se sjeme nađe u trezoru, da li mu je potrebno bilo kakvo održavanje?
Mi smo kao crna kutija. Ne dodirujemo sjeme; skladištimo ga samo na temperaturi od -18°C (-0,4 °F), što mu omogućava da traje veoma dugo. Banke sjemena u svakoj zemlji su odgovorne za njihovu sadnju i osiguravanje da su i dalje održive.
Koliko uzoraka sjemena se trenutno skladišti na Svalbardu?
Više od 1,4 miliona. Svaka od tri komore za skladištenje sjemena na Svalbardu ima kapacitet od 1,5 miliona. Već smo napunili jednu komoru i počeli smo da punimo drugu.