Moramo zemlju dati seljacima, a izbiti tajkune iz te opcije. Zemlja nije za tajkune. Zemlja je za seljake.
Poručuje to u intevjuu za "Nezavisne novine" Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača u BiH, koji dodaje da političari misle da sve znaju, a ne vide šta se dešava u selima.
"Oni ne vide da se prazne sela, da sve ide u gradove ili u inostranstvo, te da na selu nema ko raditi", istakao je Usorac.
NN: Trenutno najaktuelniji je vaš zahtjev da se uvedu prelevmani i carine na uvoz svježeg i rashlađenog mesa goveda i svinja. Ako te mjere budu uvedene, hoće li ispaštati potrošači, odnosno hoćemo li plaćati skuplje meso?
USORAC: Neće plaćati skuplje meso. Meso u prodavnicama nije se maknulo ni gore ni dolje u posljednje dvije godine, a cijena mesa žive stoke išla je i po marku, marku i po prema dolje.
NN: Mišo Maljčić, predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS, ne isključuje proteste ako vam zahtjevi ne budu uvaženi. Je li takav scenarij moguć?
USORAC: Poljoprivreda je na rubu protesta. Ne odnosi se to samo na meso i mesne prerađevine. Lubenica od 10 kg, kada uzimate na veliko, košta marku. Dakle, deset feninga. Ljudi su zaorali kupus. Krompir je rodio izuzetno dobro i Ministarstvo je dalo podsticaje za sjetvu krompira, da ljudi u ovoj krizi prežive. A neće imati kome da ga prodaju. Uložio je ono što je dalo Ministarstvo i ono što je on imao, a sada nema kome prodati. To je problem. Mi proizvodimo veoma malo, svega 30 odsto hrane, pa ni to nemamo kome prodati. Imate uvozni lobi, pet-šest ljudi koji diriguju poljoprivredom, uvoze šta im treba. Lakše je uvesti pet šlepera nego zaklati žive stoke pet šlepera.
NN: Zbog novonastale situacije izazvane virusom korona mnogi su se uhvatili motike. Ima li nade da će nam zemljoradnja oživjeti?
USORAC: Ne. Nije se niko uhvatio motike. Uhvatili su se oni koji su već bili na zemlji i oni koji su uzeli od Ministarstva podsticaje. Oni sad kad propadnu, više ni oni neće to raditi. Poljoprivreda u BiH je svaki dan sve manja i sada možemo računati, hajde da ja budem optimista, na nekih oko 25.000 domaćinstava koja se bave poljoprivredom.
NN: Kako onda posmatrate naša sela za 10 ili 20 godina?
USORAC: Naša sela neće ni postojati za 10-20 godina. Meni je žao što to neću doživjeti, već sam u godinama. U selu će ostati pet-deset kuća i mi ćemo se vratiti na 1828. godinu, kada je moje selo imalo 10 kuća i 170 stanovnika. Sada ima 126 kuća i 180 stanovnika. Od tih 126 kuća, 37 je praznih. Selo se prazni, jedni odlaze, drugi umiru. Tu nema nikakve pomoći.
NN: Imam osjećaj da poljoprivrednici decenijama pokušavaju političarima ukazati na značaj poljoprivrede i da niste dovoljno shvaćeni. Zašto je to tako?
USORAC: Političari misle da sve znaju. Oni ne vide da se prazne sela, da sve ide u gradove ili u inostranstvo, te da u selu nema ko raditi.
NN: Možda dosta mladih ljudi namjerava da počne poljoprivrednu proizvodnju. Koja vrsta proizvodnje bi im bila najisplativija ako bi krenuli od nule?
USORAC: Nemojte da se varamo, nema mladih ljudi u poljoprivrednoj proizvodnji. U proizvodnji mlijeka kod nas u RS imamo svega pet ljudi do 35 godina koji se ozbiljno bave tom proizvodnjom. To govori sve, da mladi ljudi to ne žele. Imamo tri inženjera koji se bave proizvodnjom. Oni to ne žele, oni žele da sjede u kancelariji i da uživaju u njenoj udobnosti. U ponedjeljak sam bio na protestu u Odžaku, gdje neko reče da će dati motiku da bude čistačica negdje u vladi. Mlade ljude možemo privući samo investicijama. U Evropi imate sad negativne kredite, dignete 100.000, a vratite 90.000. Imate podsticaje koji idu do 90 odsto za kupovinu opreme. Sve podstiču samo da ostanete na selu. To će biti i ovdje, mora biti. Ali ovdje se neće desiti ako se prezadužimo i ne budemo imali odakle finansirati poljoprivredu.
NN: Šta pokazuje taj primjer iz Odžaka?
USORAC: Došao je čovjek iz Zagreba, protiv kojeg nemam ništa, i radi zemlju koja je njihova djedovina, koja je na njihovom pragu. Oni traže da i oni mogu raditi tu zemlju. Vlast se ne oglašava, a tom čovjeku je istekao ugovor. Nije logično da 100 ljudi čeka tu zemlju, a da jedan radi, i to sa strane. I nije to samo tu. Ima takvih primjera koliko hoćete. Na državnoj zemlji moraju ostati mladi farmeri. Ne možete imati farmu krava, a nemati zemlje. Ni lud ne bi pravio farmu, a da nema zemlje. Moramo riješiti zemlju, dati je seljacima, a izbiti tajkune iz te opcije. Zemlja nije za tajkune. Zemlja je za seljake. I samo seljaci mogu raditi zemlju i ostati na njoj, a nikako tajkuni. U BiH sve radi 20 ljudi koji su potplatili vlast i oni upravljaju poljoprivredom Bosne i Hercegovine. Otećemo se mi njima, veoma brzo. Dobro je moj drug Mišo rekao, brzo ćemo mi na ulice u Sarajevo, da vidimo ko šta muti. Mi smo rekli "evo zahtjev", a da vidimo to ime i prezime ko je protiv. Ko je protiv, ide iz Sarajeva, neće biti ministar i neće upravljati više ničim.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.