Prošle godine, kada u FBiH nije bilo para ni za šta, pa ni za plate sudskih policajaca, i dok je nastajao manjak od 300 miliona KM, Vlada FBiH je kupila desetak novih automobila, a među njima i dva audija za dopredsjednike FBiH.
Svi ti automobili koštaju oko milion KM i to i nije nešto u odnosu na 300 miliona KM duga ili manjka, ali uvijek ostaje otvoreno pitanje zašto premijer i ministri moraju imati automobil koji nije stariji od godinu dana dok se njihovi građani, kojima su oni "sluge", voze tramvajima, trojebusima ili autobusima starim 30 i više godina. Zašto moraju imati nove automobile dok službe hitne pomoći ili vatrogasci nemaju sva potrebna vozila. A ako već moraju imati novi automobil, zašto on mora biti jedan od skupljih, audiji su koštali po 90.000 KM.
Ovi i slični automobili o kojima mediji pišu iz godine u godinu su slika odnosa pojedinaca iz vlasti prema građanima i stvarnosti. Odluke o kupovini novih automobila se donose veoma lako i novac se uvijek nađe, a sve drugo je teško završiti, pa čekaju imenovanja direktora važnih preduzeća, programi za pomoć preduzećima u kojima hiljade ljudi ostaju bez posla, pravilnik za izmještanje bolesnih van BiH, mjere za poticanje proizvodnje, nabavka lijekova... Sve ono što se tiče običnog čovjeka kao da nije važno.
Već je postavljeno pitanje da li pojedinci u vlasti u BiH uopšte poznaju nekoga ko teško živi. Da li poznaju nekoga ko nema posao i prihod. Da li se voze gradskim prevozom. Da li su uopšte svjesni kako žive ljudi van njihovih malih "zajednica".
Naravno da ne znaju. I dok god bude tako ova zemlja će naprijed ići veoma sporo, bez obzira na brzinu, tip i kubikažu automobila kojim se voze oni koji donose odluke, sve u ime građana i za njihovo dobro.