Francuska se suočava sa talasom protesta, rastućim javnim dugom i političkom blokadom koja otežava donošenje odluka o državnoj potrošnji. Dok nezadovoljstvo zbog obrazovanja, životnih troškova i položaja mladih izvodi građane na ulice, finansijska tržišta sve pažljivije prate sposobnost druge najveće ekonomije Evropske unije da stabilizuje svoje finansije.
Kako piše MoneyWeek, neposredna opasnost od nemogućnosti otplate državnog duga i dalje je veoma mala. Ipak, kombinacija skupljeg zaduživanja, otpora budžetskim rezovima i dubokih političkih podjela ponovo otvara pitanje može li francuska kriza ugroziti stabilnost evrozone.
Zašto protesti u Francuskoj ne jenjavaju?
Desetine srednjih škola širom Francuske ponovo su blokirane, dok su sindikati pripremali štrajk na nivou cijele zemlje. Očekivalo se da se demonstracijama u brojnim gradovima pridruže željezničari, nastavnici i zaposleni u privatnom sektoru.
Rafaela Uzan iz Savjeta za spoljne odnose ukazuje da su prvobitni protesti učenika bili podstaknuti konkretnim i opravdanim problemima: pretrpanim učionicama, preopterećenim rasporedima i dotrajalom školskom infrastrukturom.
Međutim, protesti i neredi odražavaju i širi "generacijski jaz", koji će, prema njenoj ocjeni, biti teško obuzdati.
U zemlji sa visokom nezaposlenošću mladih, u kojoj izdvajanja za penzije dostižu približno 15 odsto bruto domaćeg proizvoda, mnogi mladi osjećaju bijes i strah zbog sopstvene budućnosti.
Nezadovoljstvo dodatno podstiču životni troškovi i cijene goriva. Situaciju pogoršavaju nasilje anarhističkih grupa poznatih kao "crni blok" i pljačke koje prate dio nereda, navodi MoneyWeek.
Šta je francuska vlada ponudila demonstrantima?
Francuska vlada ponudila je ukidanje nepopularne platforme Parcoursup, koja se koristi za prijavljivanje i upis na visokoškolske ustanove, kao i otvaranje 15.000 novih mjesta u visokom obrazovanju.
Među predloženim mjerama nalaze se i ograničavanje broja učenika u odjeljenjima drugog razreda srednje škole na 28, te četiri milijarde evra povoljnih kredita za obnovu dotrajalih školskih zgrada.
Ipak, prostor za djelovanje vlasti sve je uži. Rastući fiskalni i dužnički pritisci posljednjih mjeseci podigli su prinose na francuske državne obveznice, a nemiri i politička nestabilnost dodatno pogoršavaju situaciju.
MoneyWeek ocjenjuje da se Francuska našla pred tri međusobno povezana problema: pogoršanjem javnih finansija, snažnim društvenim otporom smanjenju državne potrošnje i političkim sistemom koji ne uspijeva da postigne dogovor o tome ko treba da snosi troškove takvog državnog aparata.
Koliko Francuska troši i zašto dug zabrinjava tržišta?
Prema podacima navedenim u analizi, državna potrošnja u Francuskoj iznosi 57,3 odsto BDP-a. U Evropi je, prema istom izvoru, veći udio zabilježen samo u Finskoj.
Država ima dominantnu ulogu u javnim službama, javnom prevozu, energetici i komunalnim djelatnostima.
Endru Nil u Daily Mailu navodi da, od više od 55 miliona odraslih stanovnika Francuske, preko 30 miliona većinu prihoda ostvaruje preko države, kroz penzije, zaposlenje u javnom sektoru ili socijalna davanja.
Za državne penzije izdvaja se oko 15 odsto BDP-a, što je, prema navodima iz teksta, približno šest procentnih poena iznad evropskog prosjeka.
Problem je u tome što prihodi godinama ne prate rashode. Naspram državne potrošnje od 57,3 odsto BDP-a, u članku se navode poreski prihodi od 52,2 odsto BDP-a.
Budžetski deficit u 2025. godini iznosio je 5,1 odsto BDP-a, što je bio četvrti najveći deficit u Evropskoj uniji. Ukupan javni dug, prema podacima koje prenosi MoneyWeek, dostigao je 3.460 milijardi evra, odnosno 116 odsto BDP-a. Po udjelu duga u BDP-u, ispred Francuske u EU nalaze se Grčka i Italija.
Tržišta posebno zabrinjava brzina kojom rastu troškovi servisiranja duga. Oni su sa 1,3 odsto BDP-a u 2020. porasli na 2,2 odsto u 2025. godini, dok se za 2026. u tekstu navodi nivo od 2,6 odsto BDP-a.
Kako je politička blokada produbila krizu?
Francuski dužnički problemi imaju korijene u višedecenijskoj potrošnji za finansiranje sistema socijalne zaštite. Zemlja, kako podsjeća MoneyWeek, nije imala uravnotežen budžet još od 1974. godine.
Neposredni uzroci sadašnje krize, međutim, povezani su i sa političkim odlukama.
Predsjednik Emanuel Makron raspisao je parlamentarne izbore 2024. godine, poslije teškog poraza na izborima za Evropski parlament, pokušavajući da ponovo učvrsti svoj autoritet.
Umjesto toga, Nacionalna skupština ostala je podijeljena između tri bloka: krajnje desnice Marin le Pen, Makronovih saveznika i ljevičarskog saveza u kojem značajnu ulogu ima Žan-Lik Melanšon. Takav odnos snaga otežao je formiranje stabilne podrške budžetskim odlukama.
Godišnji postupak usvajanja budžeta "pretvorio se u haos", ocjenjuje The Wall Street Journal, uz padove uzastopnih premijera koji su predlagali velika smanjenja potrošnje i rastuću uznemirenost tržišta.
Deficit se od tada zadržava iznad pet odsto BDP-a. Prema projekciji koju prenosi MoneyWeek, mogao bi do 2030. godine dostići 6,8 odsto BDP-a.
Da li Francuskoj prijeti nemogućnost otplate duga?
Takav scenario je, prema ocjeni iz analize, izuzetno malo vjerovatan.
Francuska i dalje ima raznovrsnu privredu, veliko i razvijeno tržište državnih obveznica i pristup finansijskoj infrastrukturi evrozone. Suština problema za sada je u sve ograničenijem izboru fiskalnih mjera i slabljenju ekonomske pozicije zemlje, a ne u neposrednoj nesposobnosti da izmiruje obaveze.
Ipak, tržišta pokazuju zabrinutost. Prema navodima MoneyWeeka, prinos na desetogodišnje francuske državne obveznice kreće se oko pet odsto, što je više od 150 baznih poena, odnosno 1,5 procentnih poena, iznad prinosa na odgovarajuće njemačke obveznice.
Ta razlika pokazuje da investitori za pozajmljivanje novca Francuskoj traže veću naknadu za rizik.
Premija rizika u odnosu na Njemačku približno se utrostručila od februara i dostigla najviši nivo od krize evra 2011. godine, navodi se u članku, koji Francusku opisuje kao trenutno najrizičnijeg državnog dužnika u monetarnom bloku prema predstavljenom tržišnom pokazatelju.
Šta Francuskoj daje vrijeme i može li ECB intervenisati?
Uprkos rastu prinosa, analitičari koje prenosi MoneyWeek smatraju da nema neposrednog razloga za paniku.
Nil Anmak u komentaru za Breakingviews ocjenjuje da su troškovi servisiranja francuskog duga i dalje osjetno niži nego u Italiji i da se njima još može upravljati.
Prosječni rok dospijeća francuskog duga iznosi oko osam godina. Zbog toga se čak i snažan rast prinosa postepeno prenosi na ukupne troškove zaduživanja, kako postojeće obaveze dospijevaju i zamjenjuju se novim.
U tekstu se navodi i da francuski građani drže polovinu državnog duga, te da postoji prostor da banke povećaju kupovinu obveznica.
Prema procjeni iznesenoj u analizi, Evropska centralna banka "gotovo sigurno bi spasila zemlju prije nego što bi došlo do neizvršavanja državnih dužničkih obaveza".
Takvo očekivanje zasniva se na značaju francuske ekonomije, čija se vrijednost u članku procjenjuje na 3.100 milijardi evra. Ozbiljan finansijski slom Francuske ugrozio bi i zajedničku evropsku valutu.
Ipak, moguća intervencija ECB-a u tekstu se razmatra kao procjena, a ne kao unaprijed zagarantovana odluka.
Kako bi naredni izbori mogli uticati na povjerenje investitora?
MoneyWeek ocjenjuje da je na francuskim predsjedničkim izborima, koji se očekuju u proljeće 2027. godine, najizglednija pobjeda populističke krajnje desnice ili radikalne ljevice.
Prema ocjeni autora analize, nijedna od tih opcija nema dovoljno uvjerljiv plan za rješavanje fiskalne krize i ekonomskih problema.
Takav ishod mogao bi uticati i na povjerenje investitora da će Evropska centralna banka intervenisati ako se kriza produbi.
Marin le Pen i Žan-Lik Melanšon "nisu tip francuskih predsjednika kojima će tehnokrate ECB-a požuriti u pomoć", ocjenjuje Mehrin Kan u The Timesu.
Time se otvara pitanje koliko bi politički odnosi između buduće francuske vlasti i evropskih institucija mogli otežati eventualno usaglašavanje pomoći.
Da li investitori treba da zaobilaze Francusku?
Dejvid Stivenson u The Telegraphu smatra da politički i fiskalni problemi ne znače automatski da investitori treba potpuno da izbjegavaju francusko tržište.
Cijene francuskih obveznica postepeno padaju, a pod pritiskom su i akcije koje nisu u milosti investitora. Prema članku, francusko tržište akcija bilježi pad tokom godine, dok druga evropska tržišta rastu.
Ipak, eventualno slabljenje evra izazvano dužničkom krizom moglo bi pogodovati brojnim francuskim kompanijama koje posluju na međunarodnom tržištu.
Stivenson ističe da Francuska i dalje ima posebnu "grupu kompanija koje su svjetski lideri i koje će vjerovatno prebroditi svaku predstojeću političku oluju".
Poruka analize je da su rizici za državne finansije i političku stabilnost veliki, ali da položaj pojedinačnih francuskih kompanija može biti otporniji nego što bi se moglo zaključiti samo na osnovu krize države.