Učenici srednjih škola u Trebinju imaju posebni plan i program rada, izgleda nezavisan od Ministarstva prosvjete i kulture RS. Kad im se ne ide u školu posežu za lažnim dojavama o postavljenim bombama.
Za petnaest dana sa nastave su izostali šest puta zbog lažnih dojava o podmetnutoj eksplozivnoj napravi.
A što je još alarmantnije i trebinjski osnovci sve više ispoljavaju ljubomoru što se njima to ne dešava, komentarišući ovu "pojavu" kao blagodet starijih razreda koji dan idu, a dan ne idu na časove.
U ovoj priči reagovanja cjelokupne zajednice su poprilično "mlaka", počev od reakcija nastavničkih vijeća, koja djeluju jednako kada djeca pobjegnu sa časova i kada je u pitanju onaj ko je uhvaćen kao lažni dojavljivač o bombi. I jednim i drugim se smanji vladanje.
Zar ne bi bilo adekvatnije da su se lažni dojavljivači odmah isključivali iz škole, pitaju se roditelji, i sami u nedoumici kako reagovati dalje. Kod djece više ne prolaze zaplašivanja da će svi oni koji budu dizali lažne uzbune u vezi sa eksplozivnim napravama ubuduće biti izbacivani iz škola.
Djeca su svjesna da ne smiju biti diskriminisana ni po pitanju nadoknade izgubljenih časova. "Zašto bih ja išao na nadoknadu časova kada nemam nikakve veze sa lažnim dojavama i uredno sam došao na nastavu svaki put kada je prijavljena bomba", pita se većina đaka.
Čini se da se u Trebinju srednjoškolci samo igraju škole i u nju idu samo kad im odgovara i kada nemaju kontrolnih radova i naznaka da će odgovarati novo gradivo. Kada se pribojavaju loših ocjena ili im je jednostavno dosadno, onda se malo poigravaju sa roditeljima, sa profesorima, ali i sa policijom i cjelokupnim Kontradiverzionim timom. Trebalo bi razmisliti o adekvatnim mjerama i koracima.