Otpuštanje radnika je logična posljedica smanjenih narudžbi proizvoda i usluga, prije svega u oblasti prerađivačke industrije. To je bilo sasvim očekivano i svi koji su pratili trendove na tržištu rada i tržištu robe i usluga mogli su da zaključe da će se posljedice globalne ekonomske krize odraziti i na BiH.
Svi koji su govorili i još govore da će nas kriza zaobići i da će je BiH relativno bezbolno prebroditi nisu realni ili imaju problema s nedostatkom kvalitetnih podataka ili sa elementarnim informisanjem i znanjem iz oblasti ekonomije.
Narudžbe proizvoda iz zapadne Evrope i zemalja okruženja su smanjene, a takođe su, usljed smanjene kupovne moći stanovništva i velikog straha od stagnacije i snižavanja plata u BiH, proizvođači proizvoda namijenjenih domaćem tržištu smanjili proizvodnju. To nije generalna pojava.
Neka preduzeća uspijevaju održavati veći nivo proizvodnje. Ali kada analiziramo situaciju na nivou cijele ekonomije, posljedica krize će biti neto otpuštanje radnika, neto smanjenje zaposlenosti.
Po tome BiH neće biti izuzetak od regiona. U globalnom okruženju, koje je međusobno povezano, šokovi s finansijskih tržišta se brzo prenose na realni sektor.
Problem otpuštanja radnika i socijalnog zbrinjavanja mogu riješiti prije svega zavodi za zapošljavanje, ali ako poslodavci nisu redovno uplaćivali doprinose, tu se pojavljuje problem.
Treba restrukturirati sistem socijalnih transfera tako da veći iznos ide za socijalno zbrinjavanje ovih šokova sa tržišta rada koji će neminovno nastupiti. Potrebna je maksimalna promocija ulaganja u infrastrukturu.