Prema podacima predstavnika pivarske industrije u BiH, domaćih pet pivara podmiruju samo oko trećinu tražnje u BiH, a dvije trećine tražnje podmiruje se iz inostranstva, iako naši proizvođači imaju kapacitete da podmire cjelokupnu domaću tražnju. Zabrinjavajuća je i iznesena činjenica da je četiri od pet pivara završilo prošlu godinu sa gubitkom.
Ovakva situacija zaista zaslužuje da se o njoj malo zamislimo. Šta mogu biti razlozi za ovakvo stanje? Nema jednostvnog odgovora, ali se nameću dvije međusobno povezne stvari - nelojalna konkurencija iz inostranstva i nedostaci domaćih proizvođača.
Nelojalna konkurencija je zasigurno jedan od razloga. BiH je jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja dopušta da se u zemlju uvoze proizvodi bez ikakve kontrole, tako da, uz robu koja je dobrog kvaliteta, često dobijamo i onu koja sigurno ne bi zadovoljila osnovne standarde. Nelojalna konkurencija se takođe ogleda i u dampingu cijena, odnosno u prodaji po cijeni ispod troškova proizvodnje. To je način za osvajanje tržišta i uništavanja konkurencije. Rješenje za ovakvu situaciju, ako postoji (a to je najprije potrebno podrobno ispitati), leži u rukama države, odnosno u donošenju regulative koja će sve učesnike na tržištu staviti u istu početnu poziciju.
Međutim, ono što pivari vjerovatno ne spominju su i njihovi nedostaci. Mogli bi se i oni zapitati zašto potrošači mnogo više kupuju uvozna piva, čak i onda kada su skuplja od domaćih, i da li su uradili sve što su mogli da osvoje više tržišta. Poenta je u tome da nije dobro da se samo oslanjaju na to da će ih država zaštititi. Moraju pridobiti i više nas, potrošača. A to nije lako.