Stranački uticaj koji je djelovao kroz kadrovsku strukturu, dakle postavljanje nadzornih odbora i direktora, kumovao je teškoj situaciji u Fabrici duhana Mostar uz blagoslov dijela radnika koji su bili ubačeni u sindikalnu organizaciju fabrike.
S druge strane, ni kantoni, ni FBiH nisu imali sluha da pomognu da ova kompanija pokrene proizvodnju, posebno ako imamo u vidu da se u BiH godišnje potroši 8.000 tona cigareta, a svega 4.000 tona dolazi iz domaće proizvodnje. I zakon koji tretira oblast duhanske industrije ne obećava pokretanje domaće proizvodnje, tako da se sveukupna situacija dosta iskomplikovala.
Nažalost, pojavio se i kupac iz Bugarske. Bio sam na zadnjem sastanku nadležnih organa sa njihovim predstavnicima i ocijenio da nema ozbiljnih namjera da pokrenu kompaniju. Očito im je cilj da dođu do lokacije jer je kvadrat zemlje dosta skup.
Dunum košta više od milion KM, a fabrika ima više od 20 dunuma zemlje. Ako se uzme u obzir cijena koju je platio kupac, oko 200.000 KM, i obaveze koje je preuzeo, oko sedam miliona KM, on je našao svoj interes da kasnije preprodaje fabriku, izmešetari, a ne da pokreće proizvodnju.
Uz sve probleme treba pokrenuti i pitanje utvrđivanja odgovornosti Uprave i svih menadžera FDM, kako bi se vidjelo koliko su dali svoj doprinos za stanje u kojem se fabrika našla.
Ne vidim svijetlu budućnost fabrike, a samim tim ni radnika. Među njima ih ima mnogo u vrlo teškoj situaciji, oni su najmanje krivi i odgovorni za stanje u fabrici, a trpe najveće posljedice.