Ramiz Džaferović direktor je Razvojne banke Federacije BiH. Državna je to banka čija je osnovna svrha i smisao postojanja finansijska potpora razvoju ekonomije.
Džaferović se, sudeći prema dosadašnjim nalazima istrage Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, malo zaigrao s odobravanjem kredita, pa je smislio zanimljive kriterije za njihovo odobravanje. Svjedoci kažu da je mnogo validnija bila preporuka reisu-l-uleme nego poslovni bonitet firme koja je aplicirala za kredit. Krediti su, a nezaboravimo da se radi o državnim parama, dijeljeni po podobno-stranačkom-rodbinskom kriteriju.
Priča o zanimljivom načinu poslovanja Razvojne banke FBiH brzo se pročula i došla do ušiju tužilaca. Otvorena je istraga, a finansijski inspektori počeli su provjere. Njihovi nalazi uglavnom su se poklopili s prvobitnim sumnjama.
Sve to je žestoko iritiralo direktora Džaferovića. Smišljao je razne načine da oteža posao inspektorima. Očigledno je bio prekoračio prag tolerancije inspektora kojima nije želio dopustiti nastavak kontrole. Njegova akcija izazvala je reakciju, pa je izdata naredba o njegovu uhićenju. Suočen s hladnoćom lisica Džaferović je postao kooperativan. Kontrola banke je nastavljena.
Priča o Razvojnoj banici trebalo bi da bude samo jedan u nizu primjera o nepostojanju nedodirljivih. Zakon kaže da smo svi jednaki. U praksi postoji milion primjera koji to demantiraju. Istražni organi na primjeru Razvojne banke pokazali su se dosljednim. Identično ponašanje mora biti i u svim drugim istragama kako bi građani konačno počeli vjerovati u pravdu i pravnu državu.