Katastrofalnoj slici na tržištu rada u BiH, po svemu sudeći, novu mračnu dimenziju daće svjetska ekonomska kriza, koja svakim danom sve više pogađa i našu privredu. Ovih dana ni krivi ni dužni bez posla su ostali rudari srebreničkog Rudnika Sase.
Ostati bez posla posebno je teško u jednoj od najnerazvijenijih opština u BiH kakva je Srebrenica, a rudari su u dodatnoj neizvjesnosti, jer se ne zna ni da li će dobiti otpremnine, koje ih sljeduju po ugovoru o radu.
Polemiku srebreničkih vlasti da otpremnine neće biti isplaćene i Uprave Rudnika da će radnici dobiti sve što im pripada po Zakonu o radu trebalo bi da presijeku inspektori, koji kreću u kontrolu ugovora o radu u Sasama.
Na to su se, međutim, odlučili tek nakon medijskih napisa i tvrdnji predstavnika srebreničke vlasti da su velikom broju rudara ugovori o radu produžavani svaka tri mjeseca, dok ugovore na neodređno nisu dobijali ni nakon dvije godine takve prakse, na šta je poslodavca obavezivao zakon.
Dobar dio odgovornosti u ovom slučaju je na Sindikatu Rudnika Sase, koji mora da zna kakav su status radnici imali i kako je moguće da ni nakon dvije godine nisu bili stalno zaposleni, ako su u pravu predstavnici vlasti.
Umjesto da pozovu u pomoć nadležne institucije, sindikalci su otkad traje kriza u Sasama naprosto zanijemili. Upravo su oni djelimično krivi za selektivnu primjenu Zakona o radu u srebreničkom rudniku, koji će biti ispoštovan ako se ispostavi da rudari nemaju ugovore na neodređeno vrijeme, a koji je prekršen jer ih Uprava s njima nije sklopila.