Zakon o zaštiti domaće proizvodnje, kojim bi u okviru CEFTA mogli opstati malobrojni preostali domaći mesoprerađivači i stočari, pred poslanicima Doma naroda će se naći tek 22. aprila.
Umesto da pitanje zaštite domaće proizvodnje bude pitanje nad pitanjima, poslanici se ponašaju kao da je to nešto što može da čeka.
Za to vrijeme uvoznici lageruju tone mesa i mesnih prerađevina u iščekivanju donošenja zakona. Za to vrijeme domaći farmeri polako prazne svoje farme, a domaći mesoprerađivači otpuštaju radnike.
To praktično znači urušavanje velikog lanca koji zapošljava možda i najveći broj ljudi u RS.
Kome će onda biti namijenjeni podsticaji za poljoprivrednu proizvodnju, da li će to povući za sobom i probleme kod proizvođača stočne hrane i ratara koji siju krmna bilja.
O ovome bi trebalo svi da se pozabave u državi. To su pravi životni problemi koji muče veliki dio građana koji su birali aktuelnu vlast i koja sad mora da im pomogne.
Ugovor CEFTA BiH daje pravo BiH da zaštiti svoju proizvodnju, ali nažalost ne štiti proizvođače od političara, koji iz njima znanih razloga ne preduzimaju ništa da se pozovu na to pravo.
Da li nadležni znaju koliko je teško zakopititi nove farme kada se jednom ugasi stočna proizvodnja? Zato u iščekivanju stava Doma naroda (koji ne mora da bude pozitivan) farmerima ostaje da se uzdaju u onu narodnu "Ne lipši magarče do zelene trave".