Evropska unija suočava se s novim izazovom u trgovinskom ratu s Kinom.
Umjesto da robu direktno izvozi u Evropu, Peking sve više ulaže u fabrike u Turskoj i Maroku, odakle proizvodi mogu lakše stići na tržište EU. U Briselu upozoravaju da bi to moglo potkopati evropske carine i dodatno pojačati pritisak na domaću industriju.
Kina mijenja strategiju
Nakon što je Evropska unija uvela dodatne carine na kineske električne automobile i druge proizvode, Peking je pronašao novi način da zadrži pristup jednom od svojih najvažnijih tržišta.
Umjesto izvoza direktno iz Kine, kineske kompanije posljednjih godina ulažu milijarde dolara u proizvodne pogone u Turskoj i Maroku, državama koje zahvaljujući posebnim trgovinskim sporazumima imaju znatno lakši pristup tržištu Evropske unije.
Brisel strahuje da bi upravo preko tih zemalja u narednim godinama mogao stići novi talas jeftinih kineskih proizvoda.
Milijarde dolara ulažu se u fabrike
Prema podacima istraživačke kuće Rhodium Group, kineske investicije u posljednje četiri godine dostigle su oko šest milijardi dolara u Maroku i dvije milijarde dolara u Turskoj.
Posebno je zanimljiv Maroko, gdje Kina gradi gotovo čitav lanac proizvodnje električnih automobila.
U toj zemlji fabrike otvaraju proizvođač baterija Gotion, kompanije BTR, Tinci i Huayou koje proizvode materijale za baterije, proizvođač automobilskih kočnica APG, kao i proizvođač guma Sentury Tire.
U Turskoj kineski automobilski gigant BYD planirao je izgradnju velike fabrike električnih vozila, dok u zemlji ulažu i proizvođač kućnih aparata Haier te kompanija Astronergy, poznata po proizvodnji solarnih panela.
Zašto je Turska toliko važna?
Za razliku od Kine, Turska je kroz carinsku uniju snažno povezana s Evropskom unijom, dok Maroko ima sporazum o slobodnoj trgovini sa EU.
To znači da brojni proizvodi proizvedeni u tim državama mogu mnogo lakše stići na evropsko tržište nego roba koja dolazi direktno iz Kine.
Francuski ekonomista Tomas Grjebin rekao je za Euronews da je Kina shvatila kako Turska i Maroko mogu postati svojevrsna "odskočna daska" za ulazak na evropsko tržište.
"Kina je shvatila da te zemlje mogu poslužiti kao baza za proizvodnju, a ulaganja iz godine u godinu rastu", rekao je Grjebin.
Brisel sprema nove mjere
Evropska komisija zbog toga priprema nova pravila kojima želi zaštititi evropsku industriju.
Jedan od ključnih prijedloga je Industrijski akceleratorski akt, kojim bi se ograničio pristup javnim nabavkama i evropskim fondovima za kompanije iz zemalja koje nisu bliski partneri EU.
Međutim, upravo tu nastaje novi problem.
Brojne evropske automobilske kompanije već imaju fabrike u Maroku i Turskoj, pa lobiraju da proizvodi iz tih zemalja i dalje mogu nositi oznaku "Made in Europe".
Evropski poslanik Pjer Žuve upozorava da bi takva odluka, iako bi koristila evropskim proizvođačima, istovremeno pogodovala i Kini.
"Kinezi vrlo dobro znaju da mnoge evropske kompanije imaju dio proizvodnje u tim državama i snažno lobiraju da Maroko i Turska ne budu isključeni iz onoga što će se smatrati 'Made in Europe'. To je dio njihove strategije zaobilaženja carina", rekao je Žuve za Euronews.
EU teško prati kinesku strategiju
Pravni stručnjaci upozoravaju da postojeći evropski mehanizmi više nisu dovoljni.
Evropska unija može uvoditi antidampinške carine ako dokaže da se proizvodi prodaju ispod tržišne cijene ili da Kina nezakonito subvencioniše proizvodnju.
Međutim, kada kineske kompanije otvore fabrike u Turskoj ili Maroku i tamo zaista proizvode robu, mnogo je teže dokazati da se radi o zaobilaženju evropskih pravila.
"Komisija će morati da razvije nove instrumente. Moraće da proširi način na koji tumači zaobilaženje carina kako bi držala korak s novim strategijama kineskih kompanija", smatra advokat Viktor Kroše.
Trgovinski rat ulazi u novu fazu
Dok Brisel i Peking pokušavaju da kroz pregovore smanje trgovinske tenzije, evropski zvaničnici sve više vjeruju da će se naredna bitka voditi upravo u zemljama poput Turske i Maroka.
Ako Evropska unija ne pronađe način da odgovori na novu kinesku strategiju, upozoravaju stručnjaci, evropsko tržište moglo bi biti preplavljeno jeftinijim proizvodima koji formalno neće dolaziti iz Kine, ali će iza njih stajati kineski kapital i proizvodnja.
Takav razvoj događaja mogao bi dodatno zaoštriti odnose između dvije svjetske trgovinske sile i otvoriti novo poglavlje globalnog trgovinskog rata.