Šefovi država i vlada će se sastati 24. i 25. septembra 2019. godine u Ujedinjenim nacijama u New Yorku povodom prvog globalnog samita o ciljevima održivog razvoja od usvajanja "2030 agende" 2015. godine.
Ovo je odlučujući trenutak za naš svijet. Nakon decenija relativne stabilnosti, krećemo se ka neizvjesnim, čak nestabilnim vremenima. Globalna saradnja opada, stope ekonomskog rasta su u padu. Neke zemlje i regioni reaguju tako što gledaju unutar sebe, naglašavajući podjelu i isključivanje, ali takvo kratkoročno razmišljanje će samo produbiti ove globalne izazove s kojima se suočavamo.
Mnogi od ovih izazova su ukorijenjeni u ekonomskim i socijalnim okvirima koje smo gradili vijekovima, ili čak milenijumima, na temelju isključivanja i diskriminacije. Od kolonijalizma do klimatske krize, živimo s posljedicama isključivanja, netolerancije i nedostatka poštovanja prema različitostima - i to nas ubija.
Neravnopravnost je velika, i još raste. Do 2030. onaj najbogatiji procenat ljudi bi mogao držati pod kontrolom dvije trećine ukupnog svjetskog bogatstva. Prava manjina i marginalizovanih osoba, a posebno izbjeglica i migranata, rutinski se zanemaruju. Nasilje se koristi za održanje patrijarhalnog društva i milioni žena i djevojčica svaki dan su suočene s nesigurnošću i kršenjem njihovih ljudskih prava. Vojna potrošnja raste čak i u društvima koja ne pružaju osnovne usluge za svoj narod.
Klimatske promjene uništavaju neke od najugroženijih zemalja i regiona, dok druge nastavljaju povećavati emisije stakleničkih plinova. Krčenje šuma, prekomjerni izlov ribe i zagađenje uzrokuju štete kakve još nismo vidjeli. Kratkoročni profit nekolicine je prioritet naspram prava i interesa svih.
Izgubili smo iz vida našu zajedničku humanost i međusobnu zavisnost - jedni od drugih, i od planete koja nam daje život. Ove principe, zajedničke svim vjerovanjima i tradicijama, mi smo suštinski zaboravili.
Prije četiri godine sve zemlje svijeta su se okupile i jednoglasno složile s Programom za održivi razvoj 2030, našom mapom transformacije za ljude, planetu, prosperitet, mir i partnerstva. Program se fokusira na inkluziju, pluralizam i prava za sve. Ukorijenjen je na dokazima da je veća raznolikost i inkluzija, posebno žena, direktno povezana s održivim ekonomskim rastom i boljim mogućnostima za mir i stabilnost. Poziva na temeljnu reorganizaciju naših ekonomskih, političkih i društvenih sistema kako bismo mogli iskoristiti prednosti inkluzije, kroz jače i otpornije zajednice i društva zasnovana na ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu za sve.
Takvi ambiciozni napori mogu uspjeti kada ih podrži politička volja. Zahvaljujući angažovanju sa svih strana, ljudski vijek je danas duži, ekstremno siromaštvo je u padu, pismenost na historijski visokom nivou i popravljamo rupu u ozonskom omotaču. Milenijumski razvojni ciljevi, preteča "2030 agende", pomogli su da izvučemo više od milijardu ljudi iz ekstremnog siromaštva, da započnemo borbu protiv gladi i da u škole pošaljemo više djevojčica nego ikada prije. Ali multilateralizam može biti i žrtva svog uspjeha. Počeli smo ga uzimati zdravo za gotovo, umjesto da ga tretiramo kao evoluirajući izazov koji treba njegovati, promovisati i iznova osnaživati. Bez svestrane podrške za inkluzivna rješenja, osuđeni smo na ekonomiju gubitaka, širenje neravnopravnosti i klimatske katastrofe.
Rješenja koja su nam potrebna za ispunjenje ambiciozne "2030 agende" fokusiraju se na dostojanstvo, dobrobit i mogućnost za sve, bez diskriminacije. I dok se ove kvalitete ne mjere u bruto domaćem proizvodu, one su kritična mjerila uspješnog upravljanja.
Svi moramo igrati svoju ulogu u tome. Inkluzija počinje gdje god se ljudi susreću: u preduzećima, školama, bolnicama, medijima i civilnim društvima.
Potrebna nam je radikalna promjena smjera prema rješenjima zasnovanim na međusobnim dobicima, a ne nultim zbirom; prema sigurnosti ne zasnovanoj na oružju i jačim granicama, nego na otpornim, inkluzivnim i ravnopravnim društvima, i prema ekonomskim sistemima koji podstiču održivost naše planete naspram profita od iskorištavanja i uništavanja.
Inkluzija se više ne može predstavljati kao dodatak ili samo još jedna opcija: to je prijeka politička i ekonomska nužnost za naš opstanak i opstanak naše planete.
(autorka je zamjenica generalnog sekretara Ujedinjenih nacija)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.