Sudbina mnogih uslužnih djelatnosti je da nikada neće biti prioritet svojim potencijalnim klijentima. Što je potpuno legitimno, jer uvijek ima "nešto preče" i permanentan je nedostatak novčanih sredstava, te se redovno izmiruje samo ono što se mora.
Nakon djelimičnog sabiranja gubitaka prouzrokovanih pandemijom, čiji efekti još traju, traže se načini ublažavanja štete i navikavanja na stanje čije trajanje očigledno nije moguće predvidjeti. Živjeti sa novim virusom ipak znači da treba živjeti. Neminovno dolazi i dolaziće do teških egzistencijalnih situacija i za pravna i za fizička lica, ali nedostatak planiranja može uzrokovati novu štetu kada inicijalni uzrok ove dosadašnje iščezne ili bude stavljen pod kontrolu.
Neposredno pred početak vanredne situacije i stanja prouzrokovanih pandemijom počela je realizacija Penzijskog plana Vlade Republike Srpske. Odmah po završetku vanrednog stanja članovi ovog penzijskog plana su dobili, putem poslodavaca, dokumentaciju (polisu, potrebna obavještenja i fakultativne doplatne i nasljedničke izjave). Detaljnije upoznavanje sa Evropskim dobrovoljnim fondom i štednjom u istom je pokrenulo talas zainteresovanosti i želje za dobijanjem što potpunijih informacija, što je odlično za razvijanje neophodnog povjerenja u ovaj vid štednje.
Dobrovoljno penzijsko osiguranje nije rezervisano ni za javni ni za privatni sektor. Nije povlastica određenih zanimanja ni osoba sa posebnom stručnom spremom, posebnog pola, nacionalnosti, rase, vjere. Dobrovoljno penzijsko osiguranje je obezbijeđena privilegija za svakoga, a posebno za osobe koje su u radnom odnosu i koje žele da planiraju svoja primanja u budućnosti kad ne budu radno aktivni, kao i za poslodavce koji žele da preuzmu dio brige za svoje zaposlene i njihova primanja onda kada će im biti najpotrebnija.
Gradske i opštinske uprave su faktički uslužni servis za građane koji žive na njihovim teritorijama. Odlazak u opštinu "radi papira" zna biti stresno iskustvo, ali kada vas sa druge strane dočeka ljubazna i susretljiva osoba, taj odlazak dobija potpuno drugu dimenziju. Na osnovu takvih kontakata konzumenti usluga stiču utisak o samoj instituciji, a svaka drži do toga da bude prihvaćena od korisnika na najbolji mogući način.
Jedan od načina da takvi radnici koji su ogledalo institucije budu motivisani i predani jeste i briga institucije za njih. Svakako da se ta briga, iz perspektive radnika, skoro uvijek valorizuje kroz novac. Organizovanjem penzijskog plana po ugledu na Penzijski plan Vlade Republike Srpske i u skladu sa sopstvenim mogućnostima, te omogućavanjem dobrovoljne štednje za svoje zaposlene, jedinice lokalne samouprave bi postigle nekoliko sinergičnih pozitivnih efekata.
Prvo, pojavno bi izjednačili svoje radnike sa radnicima u organima republičke uprave, u ovome dijelu. Drugo, razvila bi se veća privrženost svojih radnika pokazivanjem brige za njihovo bitisanje i onda kada odu iz institucije (u penziju). Treće, organizovanje penzijskog plana je najjeftiniji zakonski način stimulacije radnika. Četvrto, srednjoročno i dugoročno, institucija - jedinica lokalne samouprave dobija konkurentsku prednost za kvalitetne kadrove, tj. ljudske potencijale, jer svaku instituciju prvo čine ljudi. Peto, razvijala bi se svijest o neophodnosti štednje. Šesto, nakon povlačenja akumuliranih sredstava, članovi penzijskog plana će, u najvećem broju slučajeva, svakako nastaviti živjeti na teritoriji te lokalne zajednice gdje već žive, ali i trošiti ta sredstva na tom području, što će definitivno imati pozitivne efekte na budžet te lokalne zajednice. Sedmo, jedinica lokalne samouprave može imati mogućnost povoljnijeg domaćeg izvora finansiranja za buduće kapitalne i razvojne projekte kroz emitovanje javnog duga i njegovog otkupa od strane dobrovoljnog penzijskog fonda.
Kada su u pitanju zdravstveni radnici, njihovo zadovoljstvo svojim radom te sadašnjim (a i budućim) primanjima je jedan od ključnih razloga da bi se i korisnici njihovih usluga osjećali zadovoljni, koliko je to moguće u situaciji kada se nađu kao korisnici zdravstvenih usluga. Ili bar da im bude manje teško. Ne treba posebno isticati koliko je zanimanje zdravstvenog radnika bitno za svaku zemlju, što aktuelni događaji i pokazuju. Način kako su zdravstveni radnici odgovorili na krizu zaslužuje svaku vrstu pohvale, te bi organizovanje penzijskog plana u tom sektoru takođe predstavljalo zahvalnost za dosadašnje napore i jednu vrstu brige za njih i njihovo zdravlje u najširem smislu. Uglavnom, isti ili slični pozitivni efekti od omogućavanja dobrovoljne štednje zdravstvenim radnicima putem organizovanja penzijskog plana bi se mogli očekivati kao i za prethodno navedene radnike jedinica lokalne samouprave.
Vrlo je bitno istaknuti činjenicu da određeni broj osoba koje su ostvarile pravo na penziju (pa i dobrovoljnu) u drugim zemljama koriste i troše sredstva na teritorijama lokalnih zajednica. Tako nešto predstavlja povećanje ukupne novčane mase na ovim prostorima i neposredno podizanje bruto nacionalnog dohotka kroz potrošnju, kao i standarda stanovništva. Gledano i kroz tu prizmu, bilo bi sjajno omogućiti i budućim "domaćim" penzionerima da imaju dodatne prihode od dobrovoljne penzije. Ideja koja nije inovativna je i traženje načina za stvaranje uslova za ugodan život te populacije koja nema državljanstvo ove zemlje na ovim prostorima, ali ima "strane penzije".
Može se postaviti pitanje da li je pravi momenat za tako nešto u bilo kojoj jedinici lokalne samouprave ili zdravstvenoj ustanovi, gdje se može naći dosta izgovora da se ne pristupi organizovanju penzijskog plana, ili prolongiranju njegovog organizovanja (pored razloga sa početka teksta, tu su i "nema para", "korona", uticaj javnog mnjenja povodom nadolazećih lokalnih izbora, nagomilani dugovi, itd.). Zaduženje u ovakvim vremenima nije nikakvo bahaćenje, već opravdana potreba. Treba istaći da, čak i kad bismo nekritički preuzeli premisu da je zaduženje organizatora penzijskog plana neposredno vezano za trošak dobrovoljnog penzijskog doprinosa za svoje radnike, i dalje bi takav trošak predstavljao opravdanu investiciju jer se ta sredstva ne bi slila u sadašnju potrošnju.
Jedno je sigurno: vrijeme prolazi, proći će, ali je uvijek pravo vrijeme da uradite pravu stvar.
Autor je direktor Odjeljenja za marketing u Društvu za upravljanje EPF
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.