Kolumne

Otkup kazne zatvora: da ili ne

1. Već neko vrijeme se u advokatskoj zajednici vode rasprave i ukazuje na određena rješenja prihvaćena u novom Krivičnom zakoniku Republike Srpske koja po njihovom mišljenju nisu odgovarajuća (u daljem tekstu KZ). I u javnoj raspravi o Nacrtu KZ advokatska zajednica je isticala slične primjedbe na neka rješenja, na čemu im se Ministarstvo pravde i Radna grupa koja je radila na izradi teksta novog KZ posebno zahvaljuju. Međutim, rasprave koje se u posljednje vrijeme vode o pitanju zamjene kazne zatvora novčanom kaznom (tzv. otkupa kazne zatvora) su poprimile karakter kampanje, što je na kraju i ozvaničeno od strane Advokatske komore RS podnošenjem Inicijative za dopunu KZ upućene Ministarstvu pravde RS (u potpisu advokat mr Mirko Dabić).

Svakako treba pozdraviti nastojanje advokatske zajednice da se u najavljenom postupku izmjena i dopuna KZ ukaže na  određene slabosti i probleme u praktičnoj primjeni nekih rješenja novog KZ i time da doprinos u njihovom adekvatnijem regulisanju. Međutim, kako se radi o prijedlogu sa pravnom argumentacijom koja nije zasnovana na ozbiljnoj analizi odgovarajućih zakonskih odredaba, profesionalna odgovornost mi nalaže da, kao predsjednik Radne grupe koja je radila na izradi teksta novog KZ, dam kratki osvrt na navedenu inicijativu kako bi našoj pravničkoj javnosti bila jasnija krivičnopravna problematika o kojoj je riječ. U tu svrhu potrebno je ukratko navesti neke stavove iz navedene inicijative kojima se ukazuje na određene štetne posljedice izostavljanja instituta otkupa kazne zatvora iz krivičnopravnog sistema RS.

Na prvom mjestu se ističe da "...time krivično zakonodavstvo RS dobija karakter strožeg krivičnog zakona, a praksa je pokazala da za takva rješenja nema opravdanog uporišta u bilo kojoj odredbi opštih pravila o odmjeravanju kazne iz člana 52 Zakonika". Nadalje se navodi da je to suprotno rješenju koje je bilo prihvaćeno u ranijim KZ, kao i rješenju prihvaćenom u ostalim krivičnim zakonima u BiH, te se na taj način "ozbiljno poseže u ostvarivanje prava na pravično suđenje...". Posebno se ističe da se "...zamjenom kazne zatvora novčanom kaznom obezbjeđuju principi zakonitosti, pravičnosti i humanosti u postupku izvršenja kazne, zatim se obezbjeđuje harmonizacija propisa iz ove oblasti sa ostala tri pravna područja u BiH i time sva osuđena lica imaju isti položaj u mogućnosti korištenja ove zakonske mjere, a to je za njih povoljnije". Pored toga, ukazuje se i na značajna budžetska sredstva koja se na taj način ubiru i istovremeno smanjuju troškovi oko izdržavanja kazne, ali uz sugestiju da se jedan dan zatvora mijenja, ne za veći, već za manji novčani iznos (kontradiktornost ova dva stava, jer se time umanjuju budžetska sredstva), te se ukazuje i na ista rješenja koja postoje u okruženju. Na kraju se opet navode razlozi zakonitosti i pravičnosti koji stoje u osnovi ove inicijative.

2. Uz dužno poštovanje kolega advokata, moram reći da navedene tvrdnje i stavovi koji su u vezi sa ovim pitanjem izneseni u Inicijativi nisu zasnovani na valjanoj krivičnopravnoj argumentaciji. Naime, već prva tvrdnja prema kojoj je naše krivično zakonodavstvo prihvaćenim rješenjem postalo strože od ranijeg (htjelo se reći novi KZ od ranijeg) ne temelji se na ozbiljnoj analizi ovog pitanja. Situacija u tom pogledu je sasvim drugačija, jer je novi KZ po tom pitanju upravo povoljniji. To proizlazi iz odredbe člana 46, stava 3, iz koje jasno proizlazi da kazna zatvora do šest mjeseci koja je do sada mogla biti otkupljena gotovo da neće biti izricana, jer je umjesto nje predviđena novčana kazna, osim u rijetkim situacijama koje su u toj odredbi eksplicitno navedene. Ovakvim rješenjem mogućnost izricanja novčane kazne u odnosu na prethodni KZ je izuzetno povećana, pa je stoga jasno da je novi KZ u vezi sa ovim povoljniji od ranijeg. Dakle, tvrdnja da je novi KZ stroži je proizvoljna i neosnovana.

3. Posebno je neosnovan i neprihvatljiv argument da se otkupom kazne zatvora obezbjeđuju principi zakonitosti, pravičnosti i humanosti u postupku izvršenja kazne. I ovdje je upravo suprotno, jer se otkupom kazne u manjoj ili većoj mjeri povređuju svi navedeni principi. Ovo se posebno odnosi na princip humanosti, pravičnosti i princip nediskriminacije, jer imućni i bogati ovim "kupuju slobodu", a siromašni su u zatvoru jer je ne mogu otkupiti, pa nije jasno na koji način je ovakvo rješenje humano i pravično. Stoga je stav advokata da "...sva osuđena lica imaju isti položaj u mogućnosti korištenja ove zakonske mjere..." posve neutemeljen. Ako se ovome doda i rješenje o zamjeni neplaćene novčane kazne kaznom zatvora, pri čemu opet siromašni idu u zatvor, a bogati ostaju na slobodi jer je plate, onda je još jasnije u kojoj mjeri je otkup kazne diskriminišući i nehuman. Upravo su se advokati u javnoj raspravi zalagali za zadržavanje automatskog pretvaranja neplaćene novčane kazne u kaznu zatvora (opet siromašni u zatvor, a bogati na slobodu), čime zapadaju u kontradiktornost kada je u pitanju ubiranje sredstava u budžet RS, jer se to na ovaj način umanjuje. Pored navedenog, otkupom kazne zatvora se narušava i princip zakonitosti kazne, jer se bez valjanog zakonskog osnova pravnosnažno izrečena kazna mijenja.

4. Kada je u pitanju pozivanje na komparativna rješenja u drugim krivičnim zakonodavstvima, advokati ukazuju na rješenje u BiH, FBiH i Brčko distriktu. Ako se imaju u vidu sva evropska krivična zakonodavstva (osim Španije) u kojima otkup kazne zatvora nije prihvaćen, onda je i pozivanje na ovaj osnov posve irelevantno i predstavlja običnu manipulaciju upravljenu na postizanje sasvim drugih ciljeva. Da se radi o proizvoljnim tvrdnjama, potvrđuje i pozivanje na rješenja u okruženju u kojima se otkup kazne omogućava i za kazne do jedne godine, što su ranije isticali i neki advokati u nedavno objavljenom prilogu na portalu Srpska info, ukazujući pri tome na rješenje u Srbiji i Hrvatskoj. Ovo je potpuno netačno, jer KZ Srbije i Hrvatske, kao ni bilo koji drugi zakon na jugoslovenskim prostorima, nikada nisu, niti sada sadrže takvo rješenje. Moram naglasiti da se radi o proizvoljnim i neodgovornim tvrdnjama kojima se zbunjuje pravnička javnost, pogotovo onaj dio koji radi na praktičnoj primjeni krivičnog zakonodavstva. I u KZ BiH su već učinjene određene izmjene i otkup kazne zatvora je isključen u odnosu na neka krivična djela, a zbog niza slabosti u otkupu kazne zatvora, već postoje naznake da će se ići na rješenje kakvo je predviđeno u našem KZ.

5. Najzad, ukazivanje da se napuštanjem otkupa kazne zatvora umanjuju znatna budžetska sredstva, u jednakoj mjeri je neosnovano, jer nije zasnovano na analizi odgovarajućih zakonskih odredaba. Naime, ako se ima u vidu već navedena zakonska odredba prema kojoj će se u navedenim slučajevima izricati uglavnom samo novčana kazna koja može biti mnogo veća od iznosa kojim se otkupljuje kazna zatvora, a pogotovo imajući u vidu prijedlog advokata da se pri otkupu iznos jednog dana računa, ne po većem, već po manjem iznosu, onda je jasno da se i ovdje radi o običnoj manipulaciji, te da ovo nema nikakve veze sa punjenjem budžeta RS. Na neosnovanost ovog argumenta posebno ukazuje i to da se više neće imati šta otkupljivati, jer se prema navedenoj odredbi za lakša krivična djela praktično neće ni izricati kazne zatvora. Pored toga, ako se ima u vidu, kako je navedeno, da su se advokati u javnoj raspravi o KZ zalagali za automatsko pretvaranje novčane kazne u kaznu zatvora (što je sada takođe napušteno), onda je jasno da je njihovo pozivanje na punjenje budžeta posve neiskreno. I pozivanjem na troškove oko izdržavanja kazne zatvora, advokati zapadaju u probleme, jer se automatskim pretvaranjem novčane kazne u kaznu zatvora (za šta se oni zalažu) dobija daleko veći broj kratkotrajnih kazni zatvora nego što se otkupom smanjuje. 

6. Konačno, a što je u vezi sa ovim pitanjem naročito značajno, nije tačno da u novom KZ nije predviđena mogućnost zamjene ili "otkupa" kazne zatvora i to upravo do godine dana. Naime, u odredbi člana 70 je predviđeno da se kazna zatvora u ovom trajanju, na zahtjev osuđenog može zamijeniti, ali ne novčanom kaznom, već radom u javnom interesu, što je rješenje koje je najhumanije i isključuje bilo kakvu mogućnost diskriminacije po osnovu imovnog stanja. Pored toga, ovim se postižu višestruke koristi, ne samo po pitanju ostvarivanja svrhe kažnjavanja, već i "punjenje budžeta" i ostvarivanje opštedruštvene koristi (pri čemu se ipak ne smije zaboraviti da krivično pravo nije finansijsko pravo i da je njegova osnovna funkcija krivičnopravna zaštita zajedničkih i individualnih ljudskih vrijednosti). Ovakvo rješenje je prihvaćeno u gotovo svim evropskim krivičnim zakonodavstvima i pokazalo se višestruko korisnim. Naravno da je ovo sve poznato i jasno advokatskoj zajednici, ali to se ne uklapa u interese koji se ostvaruju primjenom otkupa kazne zatvora.

(Dr Miloš Babić sudija Suda BiH)

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije