Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosječna plata nakon oporezivanja (neto plata) isplaćena u avgustu 2020. godine iznosila je 962 KM, dok je prosječna bruto plata isplaćena u avgustu 2020. godine iznosila 1.494 KM.
Razliku između bruto i plate nakon oporezivanja čini obaveza uplatioca poreza i doprinosa državi.
Osnovica doprinosa je ukupan prihod obveznika doprinosa (bruto plata), na koji se plaća porez na dohodak koji uključuje doprinose. Za penzijsko i invalidsko osiguranje stopa doprinosa iznosi 18,5%, za zdravstveno osiguranje iznosi 12%, za osiguranje od nezaposlenosti 0,6% i za dječju zaštitu 1,7%. Ugrubo, prosječna stopa doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje po radniku iznosi 276,39 KM.
Prema obavještenju Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, isplatom penzije za septembar je obuhvaćeno ukupno 270.679 korisnika prava (penzionera). Prosječna penzija iznosi 393,77 KM i čini 40,93% prosječne (neto) plate u Republici Srpskoj.
Za isplatu penzije za septembar potrebno je 96,26 miliona KM u neto iznosu, odnosno 97,46 miliona KM u bruto iznosu. Prihod po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u septembru 2020. godine iznosio je 81,66 miliona KM, što znači da se razlika od 12,8 miliona KM mjesečno namiruje iz budžetskih sredstava.
Raspoloživi dohodak koji ostvarujemo u toku radnog vijeka nam uvijek predstavlja pticu trkačicu koju nikako ne možemo uloviti, jer su nam troškovi života uvijek visoki i prioritetna nam je sadašnja potrošnja. Skloni smo vjerovanju da će u budućnosti naš dohodak biti viši, da ćemo (nekad) ostvariti višak prihoda nad troškovima, što bi trebalo da bude idealni momenat kada ćemo početi "odvajati sa strane". I ne samo to: uvjereni smo u svjetliju budućnost, uz istovremeno prisjećanje "nekih prošlih vremena" kada nam je život generalno izgledao lakši, mada tada nismo imali takvo gledanje na tadašnje momente i pojave. U tom procjepu razmišljanja i osjećanja često nam se čini da nam je sadašnjost teška, zanemarujući činjenicu da je i ta bajkovita prošlost nekad bila sadašnjost. Iako su mnogi svjesni činjenica iz uvoda, da će nam prihodi u "zlatnom dobu", penziji, biti bar prepolovljeni, teško da se sistemski i sveobuhvatno planiraju prihodi u toj (valjda svjetlijoj?) budućnosti.
Ostavivši populizam i ekstreme po strani, imajući u vidu i da veliki broj osoba (oko 1.500, procentualno ne preko 1% stanovništva Banjaluke, najčešće penzionera) svakodnevno koristi pomoć javne kuhinje i ostale usluge "Mozaika prijateljstva", vidljivo je da opšti standard stanovništva može biti bolji, ali nije katastrofalan. Ne ulazeći ni u kakve brojke ni analize, možemo krenuti od sebe i svojih ukućana. Veliki procenat nas često neracionalno upravlja osnovnim resursima i dođe u situaciju da baca značajan dio hrane, kao vitalne potrepštine. Vjerovatno nas više umire i razbolijeva se od prekomjerne težine, nego od gladi. Teško da poznajemo više od jednocifrenog broja osoba iz okruženja koje nemaju mobilni telefon novije generacije, a prava je rijetkost da neko i nema taj uređaj. Malo koje domaćinstvo nema personalni računar ili registrovano motorno vozilo, kao i smještaj dostojan čovjeka. Zbog pandemije i donesenih mjera protiv nje ugostitelji bilježe gubitke, ali odlazak na kafu ili neko drugo piće malo ko doživljava kao luksuz.
U prosjeku, naše loše navike se prevaljuju i na oblast upravljanja ličnim finansijama. S te strane, ne postoji dovoljno izražena svijest o potrebi štednje, bez obzira na kontinuirano rastući iznos deponovanih sredstava stanovništva kod komercijalnih banaka. Sigurno je lakše živjeti sa snovima o boljoj budućnosti, nego aktivno učestvovati u spremnom dočekivanju iste. Svako životno doba je na svoj način lijepo, mladost vjerovatno najviše, ali svako nosi sa sobom i određeni stres i probleme. Kada je u pitanju neminovna starost (koja se takođe nalazi u onoj svjetlijoj budućnosti), razmišljanje i maštanje o njoj ne moraju da bude tenziju ukoliko se planiraju tadašnji prihodi, realno i u razumnoj mjeri. Jedna ili dvije konvertibilne marke, odvojene svaki dan za svjetliju budućnost, nesumnjivo će nam popraviti kvalitet života tada, a teško da će nam kompromitovati sadašnji dostignuti životni standard. Jasno je da je budućnost neizvjesna, ali ona postaje još neizvjesnija i nesigurnija bez plana, posebno penzijskog. Jer se može desiti da se snovi o budućnosti i o tome "kako će se već nešto desiti nabolje" slome. Tada povratak u realnost može biti daleko teži od življenja sa realnošću.
(Autor je direktor Odjeljenja za marketing u Društvu za upravljanje EPF)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.