BANJALUKA - Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Biljana Babić rekla je da autentične kopije Povelje bana Kulina i 166. lista Miroslavljevog jevanđelja predstavljaju dva neprocjenjiva dragulja srpske pismenosti nastala krajem 12. vijeka.
"Povelju je pisao Radoje Dijak sa `toliko sigurnosti i okretnosti u pisanju`, kako reče Vatroslav Jagić, a po naredbi banovoj u duhu stare pravopisne tradicije koja se naslanjala na glagoljsku, narodnim jezikom onog vremena, štokavskog karaktera bez ikakve sumnje. Time je nedvosmisleno ovjekovječio i svog naručioca i njegovu vladavinu i tako rukom tvoreni spomenik podigao pisanoj riječi ovih prostora", istakla je Babićeva.
Ona je u besjedi o Povelji bana Kulina i 166. listu iz Miroslavljevog jevanđelja, na predstavljanju ova dva najznačajnija i najljepša spomenika srpskog jezika u Banjaluci, ocijenila da je u Povelji evidentan visok nivo pismenosti, koji svjedoči i o dugoj tradiciji pisma na ovim prostorima.
"Ovakva čistota jezičkog izraza mogla je nastati samo iz prethodno razvijene i njegovane dugogodišnje pisane tradicije. Ako ne od vremena Ćirila i Metodija, a ono izvjesno od vremena njihovih učenika. Još jednu potvrdu tome daje činjenica postojanja pisarske kancelarije na Kulinovom dvoru", smatra Babićeva.
Ona je istakla da će Povelja bana Kulina svojom formom i sadržajem postati obrazac i za sve kasnije nastale povelje.
Babićeva je podsjetila da su sačuvana tri primjerka Povelje, od kojih se dva čuvaju u Dubrovačkom državnom arhivu, a treći, originalni, u biblioteci Akademije nauka u Sankt Peterburgu.
Ona je naglasila da su "veze Kulinovog i dvora Nemanjića bile mnogo temeljnije, čak i na kulturološkom planu".
"U približno isto vrijeme kada se Miroslav javlja kao naručilac jevanđelja koje će kasnije po njemu biti prozvano Miroslavljevo jevanđelje, kao najznačajnije, najraskošnije i najstarije sačuvano svjedočanstvo srpske redakcijske pismenosti, na Kulinovom dvoru nastaje Povelja banova, najstariji spomenik pisan na narodnom jeziku“, pojasnila je Babićeva.
Ona je navela da je, premda bogato i raskošno, dugo vremena poslije silaska Nemanjića sa istorijske scene, Jevanđelje ostalo van očiju javnosti.
"Episkop Porfirije Uspenski otkrio ga je posjetivši Hilandar 1845. na 46. godinu sa ruskom duhovnom misijom. Do 1883. godine taj list se nalazio u Kijevu gdje ga je donio episkop Uspenski, a potom je prenesen u Imperatorsku javnu biblioteku, danas Rusku nacionalnu biblioteku u Sankt Peterburgu", pojasnila je Babićeva.
Prema njenim riječima, srpskoj javnosti je tek saznanje o tom 166. listu omogućilo potragu za knjigom jevanđelja, odnosno cjelovitim rukopisom.
"Napokon, 1896. godine kralj Aleksandar Obrenović je plativši dugove Hilandara kao znak zahvalnosti od hilandarskih monaha na poklon dobio rukopis Miroslavljevog jevanđelja i Osnovačku povelju manastira Hilandara. U narednim decenijama Jevanđelje će, budući na istorijski vrlo turbulentnom Balkanu, doživjeti neobičnu sudbinu", dodala je Babićeva.
Ona je navela da će Miroslavljevo jevanđelje "više puta bilo u opasnosti od uništenja ili otuđenja, na putu progona i spasavanja preći čak 15.000 kilometara, a u savremeno doba o njemu će čak biti snimljen dokumentarni film ravan trileru".
Babićeva je istakla da se, s druge strane, original Povelje bana Kulina i 166. list Miroslavljevog jevanđelja, nalazeći se u Sankt Peterburgu, i dva prepisa Kulinove povelje u Dubrovniku neće susretati sa takvom vrstom opasnosti i izazova.
"Na sreću, oba ova dokumenta od izuzetnog istorijskog i kulturološkog značaja, ostaće sačuvana do danas zahvaljujući svim dobrim ljudima kako u prošlosti, tako i danas koji su doprinijeli njihovom bezbjednom egzisistiranju bilo u Dubrovniku, bilo u Peterburgu i svuda gdje su ih istorijske prilike upućivale", zaključila je Babićeva.
Svečanom predstavljanju 166. lista Miroslavljevog jevanđelja i Povelje bana Kulina u Banjaluci prisustvovali su ministri u Vladi Republike Srpske, narodni poslanici u parlamentu Srpske, predsjednik Akademije nauke i umjetnosti Republike Srpske Rajko Kuzmanović, rektor banjalučkog Univerziteta Radoslav Gajanin, akademici, te radnici iz oblasti nauke i kulture.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.