Čini mi se da su političari danas najsitniji duhovi, a da oni odlučuju o najkrupnijim stvarima. Čovek se uplaši kad pomisli ko sve odlučuje o našoj sudbini i o sudbini naše dece, rekao je za "Nezavisne novine" akademik Matija Bećković povodom nedavno završenog Sajma knjige u Beogradu, gdje je promovisao najnoviju knjigu "Tri poeme". On smatra da će knjiga na kraju trijumfovati, ali danas ako ne koristite računar, kaže, kao da ste umrli.
"Tehnologija nas neprestano ponižava, koliko god da ste upućeni - ona smisli nešto novo i uvek je pametnija od vas", kazao je Bećković.
NN: Zbog sve većeg uspjeha Sajma knjige ne čini li Vam se da Srbi danas čitaju više nego ikad prije?
BEĆKOVIĆ: Pre bi se reklo da pišu više nego ikad pre.
NN: Dakle, situacija je kao u onoj anegdoti kada se ratni drug Branku Ćopiću hvalio da i on piše, a ovaj mu rekao da je bolje da nešto pročita?
BEĆKOVIĆ: Branko Ćopić je rekao još nešto lepše, kako mu je majka govorila, piši kad saveti ne pomažu.
NN: Pisci su podijeljeni u vezi s tim da li je knjiga roba. Kakvo je Vaše mišljenje?
BEĆKOVIĆ: Tačan odgovor je da jeste, a istinit da nije.
NN: Nakon više od pola vijeka pisanja niste se umorili, naprotiv. Čemu dugujete takvu književnu kondiciju?
BEĆKOVIĆ: Produžio se ljudski vek, isto tako i književni. Nekad je sinonim za pesnika bio mlad čovek. Nije bilo starih pesnika, zato sam ja odlučio da budem što sam stariji - sve mlađi.
NN: Koja je razlika u pristupu književnosti prije 50 godina i danas?
BEĆKOVIĆ: Nekada je bilo dovoljno da imate olovku i papir, da sami odlučite da budete pesnik, a sada je nemoguće biti pisac a da nemate kompjuter. Više imate u telefonu nego u biblioteci.
NN: Da li Vi koristite olovku i papir ili računar?
BEĆKOVIĆ: Ja još koristim olovku i papir, ali onda to sve prenesem na ekran. U tom smislu je računar postao neophodan i kada vam neko kaže da se tim ne koristi, kao da kaže da je umro.
NN: Dakle, ne libite se nove tehnologije?
BEĆKOVIĆ: Ne libim se, ali ona vas neprestano ponižava, koliko god da ste upućeni ona smisli nešto novo i uvek je pametnija od vas.
NN: U tom smislu ko pobjeđuje - elektronska ili papirnata knjiga?
BEĆKOVIĆ: To je najbolje definisano u onom naslovu "Nećete se lako ratosiljati knjige", gdje je rečeno da je knjiga savršen izum, kao čekić, kao makaze. Da se može usavršavati oblik, vrsta papira ili slova, ali da knjiga ostaje knjiga i da će uprkos svim tim novim medijima knjiga koja je trijumfovala na početku trijumfovati i na kraju.
NN: Skoro ste nagrađeni ključevima grada Smedereva. Načelnica je ceremoniju zloupotrijebila u političke svrhe rekavši prisutnima da na sljedećim izborima zaokruže tog i tog kandidata. Interesuje me Vaš komentar povodom toga, kao i to da li postoji išta na ovim prostorima danas što nije ispolitizovano?
BEĆKOVIĆ: Kako bismo rekli, nekako je postala uočljiva ta razlika između umetnika i političara. Umetnika, naučnika i političara. Čini mi se da su ti političari danas neki najsitniji duhovi, a da oni odlučuju o najkrupnijim stvarima. Čovek se uplaši kad pomisli ko sve odlučuje o našoj sudbini i o sudbini naše dece. Oni pokušavaju nekako da uvuku pesnike i duhovnike u svoje razbojničke poslove.
NN: Ipak, i Vi ste jedno vrijeme bili politički aktivni, podržavali ste Vojislava Koštunicu. Da li jedan umjetnik kod određenog dijela publike gubi kredibilitet takvim potezima?
BEĆKOVIĆ: Sigurno da gubi. Uvek kad date neku političku izjavu izgubite ko zna koliko svojih poštovalaca, tako da bi najbolje bilo kada bismo mogli da se izdignemo i da ne plaćamo toliku cenu za tako jeftine stvari. Ja sam se u to uključivao isključivo kada me neko zvao. Koštunica me zvao i ko zna šta bi bilo da su me zvali i drugi. Uvek sam govorio ono što sam mislio.
NN: Izet Sarajlić Vam je u jednoj pjesmi zamjerio što niste napisali "muslimansku varijantu Stojanke Majke Knežopoljke".
BEĆKOVIĆ: Kako da vam kažem, skoro su me pitali za onaj bošnjački rečnik, gde su ti razni pojmovi objašnjeni kako je taj autor našao za shodno, ali to nije rečnik bošnjačkog jezika, nego je to rečnik tog Bošnjaka autora i on nije objasnio te reči, nego je objasnio sebe. Tako je isto Izet Sarajlić više tu rekao o sebi, nego o meni.
NN: Rekli ste da nam je jezik zagađen kao što su nam zagađene i rijeke. Ipak, mislite li da knjige "Kada budem mlađi" i "Kada budem još mlađi" baš takvom jeziku duguju svoju snagu i popularnost?
BEĆKOVIĆ: Pesnik ne sme da se odvaja od jezika, niti svoju sudbinu da odveže od sudbine jezika, tako da idući s jezikom došli smo do tog idioma koji je upotrebljen u ovim knjigama.
NN: Da li ste upoznati sa književnošću Republike Srpske i kako ona, po Vašem mišljenju, kotira u prostoru koji danas nazivamo region?
BEĆKOVIĆ: Pratim koliko god mogu, znam mnoge autore i odazivam se na pozive iz Republike Srpske. Srpski jezik nije jezik Srbije, ni Crne Gore, ni Bosne i Hercegovine, nego je ono što mu samo ime kaže. Mislim da se u Republici Srpskoj sa tolikim intelektualcima, studentima i profesorima radi nešto što se malo vidi. Otvarao sam prvi sajam knjige u Banjaluci, gde je bilo mnogo tog sveta koji nije mogao da se vidi od puštenog dima. Tu su bili oficiri IFOR-a, koji su u čudu posmatrali ljude koji su se zagledali u knjige, milovali ih i otvarali, a nisu imali para da kupuju, a hteli su nekako da obraduju bar svoje dlanove i oči ako nisu svoje biblioteke. Onda mi je neko rekao kako su ti oficiri verovali da to nije nikakav sajam knjiga, nego da su te knjige samo maska za nešto drugo i da je nemoguće da taj narod koji je toliko ocrnjen u očima sveta dolazi na sajam knjige i toliko voli književnost. To njihovo mišljenje i proveravanje šta se događa iza kulisa dovoljno govori u kakvom rascepu živimo.
NN: Da li je istinita anegdota da je jedna crnkinja, pripadnica IFOR-a, dok ste u Prijedoru govorili poemu "Ćeraćemo se još" briznula u smijeh iako nije znala ni riječi srpskog jezika?
BEĆKOVIĆ: Ne sećam se toga. U svakom slučaju kada sam je prvi put govorio u Trebinju onda su mi rekli kako je došao biskupov izaslanik iz Dubrovnika da nabavi tu knjigu misleći da je to neko novo "Načartanije", nacionalni program srpskog naroda. To dovoljno samo po sebi govori da nešto drastično kao što su te reči "Ćeraćemo se još" nije bilo dovoljno da se razume, nego je to spušteno na onaj rang kao kad bi neko Mariji Kalas lepio stodinarku na čelo i naručivao da mu nešto peva.
NN: Ovu godinu obilježila je stogodišnjica rođenja Branka Ćopića, koga smo već spomenuli. Vi ste bili nezadovoljni dvjestogodišnjicom Njegoša. Mislite li da je Ćopić bolje prošao?
BEĆKOVIĆ: Hvala bogu, Ćopić je dosta spominjan i odato je priznanje njegovom delu i daru. On prolazi bolje od Njegoša. Njegoš je nekako kamenovan, u Crnoj Gori je isteran iz škole, a što je najbizarnije u Crnoj Gori ukidaju srpski jezik, uvode latinično pismo, proglašavaju svoju crkvu i neku novu tradiciju. Srbe drže kao građane drugog reda, a Srbija izjavljuje da nikad u istoriji nisu bili bolji odnosi između Srbije i Crne Gore nego danas.
NN: Da li idete u Crnu Goru i imate li odatle pozive za nastupe?
BEĆKOVIĆ: Ne nastupam ni ja, niti tamo nastupa nijedan Srbin. Ako me zovne mitropolit Amfilohije na neku crkvenu svečanost, jedino tad odem.
NN: Što se tiče Kosova, Vi kao redovni član SANU i njen predsjednik Vladimir Kostić nemate zajedničko mišljenje?
BEĆKOVIĆ: Mislim da o tome treba da pričamo u Akademiji. U svakom slučaju, protiv toga sam da pesnici, naučnici i duhovnici budu izmanipulisani od političara i trgovaca.