Književnost

Bjelošević: Ne postoje pisci kojima su zadovoljni i narod i politika

Bjelošević: Ne postoje pisci kojima su zadovoljni i narod i politika
Foto: N.N. | Bjelošević: Ne postoje pisci kojima su zadovoljni i narod i politika

Predrag Bjelošević, književnik koji je prošle godine proslavio četiri decenije književnog rada, na svom književnom putu nije uzeo predah. Naprotiv, ove godine u izdanju "Art scene" objavljena mu je knjiga izabranih pjesama za djecu "Kovrdžava tačka", a trenutno radi na jednom romanu i dvije knjige poezije.

 Ipak, ovaj put nismo razgovarali o njegovom djelu, nego o književnoj turneji po Francuskoj i Rusiji, te stanju u književnosti kod nas, za koju je prije godinu dana, na neki način, preuzeo odgovornost kao predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske. Šta je to što je urađeno, koji su naredni koraci Udruženja, te kako Predrag Bjelošević gleda na globalnu i lokalnu književnu scenu, pričao je u intervjuu za "Nezavisne".

NN: Skoro ste se vratili iz Seta, sa jednog od najčuvenijih pjesničkih festivala u Francuskoj. Kakvi su utisci?

BJELOŠEVIĆ: Prepun sam utisaka. Uistinu, prije 16 godina bio sam u Francuskoj, u gradu Lodev, gdje se u to vrijeme održavao susret pjesnika Mediterana. Kasnije, sticajem okolnosti, kompletan festival je prenesen u grad Set i, evo, ove godine sam faktički bio predstavnik Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. U stvari, ja sam ispunio mladalačku želju i svoj san od prije tačno 45 godina kad mi je Kolja Mićević poklonio knjigu Pola Valerija "Između palme i jutra" sa posvetom na kojoj je napisao pjesmu "Grob Pola Valerija". Moja želja da posjetim taj čudesni grad u koji se zaljubio Pol Valeri i iznad kojeg je sahranjen taj značajni pjesnik za svjetsku književnost konačno je ispunjena. Dakle, treba sanjati i snovi se ipak ostvare. Suština je u tome da je direktorica festivala Maithe Valles Bled, napravila jedan od najvećih svjetskih festivala. Ove godine je učestvovalo nešto više od 80 pjesnika iz više od 40 zemalja Mediterana i tu su naravno ostvarena mnogobrojna upoznavanja i održani vrhunski susreti pjesnika.

NN: Jedan od uslova za poziv na festival jeste i da je Vaša poezija prevedena na francuski jezik?

BJELOŠEVIĆ: Na ovaj festival pozivaju vas pet ili šest mjeseci prije samog festivala, organizatori vas zamole da im pošaljete trideset pjesama koje oni dalje šalju prevodiocu, da bi do početka festivala bile prevedene na francuski jezik. Pored toga, moja knjiga izabranih pjesama na francuskom jeziku "La 'Rž'" objavljena je 2002. u Parizu, a ove godine prvi put u jednoj francuskoj antologiji objavljena je moja pjema pod nazivom "Vrata", tako da sa jezičke strane nije bilo  problema. Svi pjesnici poeziju govore na maternjem jeziku, a potom glumci te pjesme čitaju na francuskom. Nevjerovatno je za naše prostore što sam tamo imao jedanaest promocija za devet dana, a na jednom brodu jedrenjaku, zajedno sa glumicom iz Pariza koja je čitala prevode, poeziju sam govorio puna tri sata, dok je ulaz naplaćivan 20 evra. Tamo u toku jednog dana i u jednom gradu na 40 punktova pjesnici govore poeziju i svugdje ima posjetilaca. Zamislite sad Banjaluku, da ima toliko pjesničkih događaja i da se na neke od njih naplaćuje ulaz. Gotovo nemoguće, ali možda bi ljudi, kada bismo i mi ovdje naplaćivali ulaz na književne večeri, više cijenili književni rad. Sad kad vratim film i sjetim se svog boravka u tadašnjem Lenjingradu daleke 1985. godine, sjećam se da sam išao na književno veče čuvene Bele Ahmeduline, koju ću kasnije prevoditi, i da sam platio ulaz pet rubalja, što je tad bio solidan novac u Rusiji.

NN: Kad smo već kod Rusije, u maju ove godine boravili ste i na Festivalu slovenske literature i kulture "Pjevajuća pismena". Koliko mislite da je održano zajedništvo slovenske kulture do današnjeg dana?

BJELOŠEVIĆ: Mislim da ponovo dolazi do neke renesanse i osvježavanja spisateljskog prijateljstva među slovenskim narodima. Mi smo svjedoci da imamo čak i ratove između slovenskih naroda, a na festivalu koji ste pomenuli, i pisci iz država koje su u sukobu jako fino komuniciraju i govore jednim sasvim drugim tonom. Suština i uloga pisaca jeste da pokušaju naći zajednički jezik.

NN: Udruženje književnika Republike Srpske pod Vašim vođstvom dobilo je prostorije u centru Banjaluke, bliže nam se i Treći međunarodni susreti pisaca, a pokrenuta je i izdavačka djelatnost. Koji su Vam naredni koraci?

BJELOŠEVIĆ: Uistinu, dugo je ovo udruženje tapkalo u mjestu, mnogo vremena je izgubljeno u nekakvom snalaženju. Iako je prije 15 godina Udruženje preneseno u Banjaluku, mi smo tek sad dobili prostor. Što se tiče izdavačke djelatnosti, ove godine će biti objavljeno pet knjiga, i to je korak od hiljadu milja. Tako ćemo nastaviti i sljedeće godine. Međunarodni susreti pisaca, takođe, od 13. do 17. septembra na Sajmu knjige biće održani treći put i njihov cilj jeste da stvore klimu koja će nam svima donijeti korist u smislu da naši pisci mogu upoznati značajne prevodioce i pisce iz svijeta, te ponuditi im svoje djelo. Sa druge strane, ti svjetski pisci u svoje zemlje nose utiske o Republici Srpskoj i našoj kulturi. Naredni korak će biti naša borba da postanemo udruženje od posebnog značaja za Republiku Srpsku, jer zaista je neshvatljivo da se od nas, što je i logično, očekuje da damo svoj doprinos u očuvanju jezika i kulture, a da nemamo status kakav nam opet, po svim logičkim mjerilima, pripada.

NN: Pred nama je 53. "Kočićev zbor". Mislite li da književnost na ovoj manifestaciji može da uđe u prvi plan ispred opštenarodnog veselja?

BJELOŠEVIĆ: Dok god su manifestacije spojene, to će biti teško, jer zna se da je to i crkveni praznik i da je običaj naroda da se okuplja na Zmijanju. U tom kontekstu svakoj politici odgovara da se na jednom mjestu skupi 40.000 ljudi, što je opet sasvim normalno. Međutim, nama je problem kad tražimo pisce koji bi nastupili pred toliko ljudi, jer to bi morali biti pisci političkog i estradnog angažmana. Mislim čak i da ne postoje pisci kojima bi i narod i politika bili zadovoljni. Zbog toga "Kočićevi dani" u sklopu 53. "Kočićevog zbora" biće održani u parku "Petar Kočić", a u toku istih biće zastupljeni svi žanrovi u kojima se oprobao Petar Kočić.

NN: Sa funkcije direktora Dječijeg pozorišta Republike Srpske skoro ste otišli u penziju. Da li će Vam nedostajati pozorište?

BJELOŠEVIĆ: Hoće, pozorište je moj život. Zamislite da 25 godina života date za jedno pozorište koje je za to vrijeme od gotovo jednog rasula podignuto na svjetski nivo. Ja se nadam da će vršilac dužnosti direktora Ljiljana Labović nastaviti istim putem i da će pozorište uskoro imati uspješnu turneju u Kini, te da će nastaviti nizati uspjehe kako na lokalnom, tako i na globalnom planu. Moj definitivni oproštaj od pozorišta trebalo bi da bude u februaru sljedeće godine, kada očekujem da će biti postavljena drama o Nikoli Tesli na kojoj radim duži niz godina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije