Najavljen kao roman na čiji se prevod čekalo 108 godina, "Zakonik čovjeka od dima" Alda Palaceskija biće predstavljen večeras, s početkom u 19 časova, u Crvenom salonu Kulturnog centra Banski dvor u organizaciji Udruženja za popularizaciju književnosti "Imperativ".
Prevod knjige radio je Boris Maksimović, vlasnik izdavačke kuće "Imprimatur", inače književnik sa diplomom profesora italijanskog jezika i književnosti, a pored njega na večerašnjoj promociji o knjizi će govoriti Sanja Kobilj-Ćuić, dok će moderator programa biti Vanja Šušnjar-Čanković. "Zakonik čovjeka od dima" je roman o Pereli, čovjeku od dima koji se iznenada pojavljuje u jednom prostorno i vremenski nedefinisanom kraljevstvu, čiji društveni običaji podsjećaju na evropske monarhije 18. vijeka. Djelo je nastalo tokom futurističke faze Palaceskija 1911. godine, a više o istom pred samu promociju je za "Nezavisne" govorio Maksimović.
NN: Kako je došlo do ovog prevoda?
MAKSIMOVIĆ: Nekad krajem 2011. godine moj profesor Danilo Kapaso, tadašnji šef Odsjeka za italijanski i srpski jezik i književnost, predložio mi je da prevedem ovaj roman. "Znaš", rekao mi je on tada, "po mom mišljenju, ovo je najljepši italijanski roman 20. vijeka, a do sada nije nikako prevođen ni u bivšoj Jugoslaviji, ni u državama koje su nastale njenim raspadom". Mene je to kupilo i odlučio sam da se bacim u tu avanturu. On mi je tada rekao da bi bilo idealno da taj prevod bude gotov za manje od šest mjeseci, a ja sam toliko bio zagrijan za cijelu tu priču da sam ga preveo za dva mjeseca. Nažalost, taj proces izdavanja se malo rastegao, ali, evo, sada je taj roman konačno tu.
NN: U kojoj mjeri je savremena italijanska književnost dostupna ovdašnjoj čitalačkoj publici?
MAKSIMOVIĆ: Savremena italijanska književnost može da se čita ovdje kod nas i to ne samo ona najpoznatija djela, kao što je, primjera radi, slučaj sa sada aktuelnom Elenom Ferante, već i neki drugi autori. Skoro sam radio neko malo istraživanje za lične potrebe i shvatio sam da su domaći izdavači prilično aktivni kada je riječ o prevođenju s italijanskog. I naša izdavačka kuća je 2017. objavila roman Roberta Rikardija "Bio sam samo broj", koji je preveo profesor italijanskog jezika Milko Branković, a uspjeli smo i autora dovesti u Banjaluku, tako da smo i mi odradili nešto malo na tom planu. "Problem" je što italijanska književnost krije mnogo više nego što je sada aktuelno. Ovaj roman je prvi put objavljen 1911, a s obzirom na to da on pripada avangardnom periodu italijanske književne istorije, teško da bi ikad bio objavljen ovdje jer za takvim djelima ne vlada dovoljna potražnja da bi izdavači imali neki veći interes da ih objavljuju. Srećom, mi smo na konkursu dobili podršku Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i tako došli do dijela sredstava potrebnih za izdavanje ove divne knjige.
NN: Za veoma kratko vrijeme izdavačka kuća "Imprimatur" skrenula je veliku pažnju na svoj rad.
MAKSIMOVIĆ: Složiću se da smo dosta toga uradili u proteklom periodu, bez trunke lažne skromnosti, ali moram da kažem da smo mi i dalje, uprkos silnom uloženom trudu, daleko od neke uspješne priče. Nema tu nikakve tajne, mi opstajemo zahvaljujući fanatizmu nekolicine uključenih u ovu priču i maksimalnom kresanju internih troškova, a to nisu uslovi u kojima je preporučljivo raditi na duge staze. Da bi jedna izdavačka kuća mogla uspješno da posluje potrebno je da postoji čitav eko-sistem koji to omogućava. Potrebno je da postoji firma koja se bavi distribucijom knjiga na području cijele Bosne i Hercegovine, potreban je veći broj prodajnih mjesta ili da veći broj ljudi ima naviku da kupuje preko interneta, kao i još mnogo šta drugo. Tek u takvim uslovima nečiji entuzijazam i lični angažman mogu da procvjetaju, tako da donesu konkretnu i opipljivu korist svima onima koji su uključeni u ovaj posao: knjižarima, dizajnerima, autorima, štamparima, prevodiocima, itd. Uradili smo mnogo toga u zadnjih nekoliko godina, ali ogroman je put i dalje pred nama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.