Čarls Simić, američki pjesnik srpskog porijekla, koji je ovogodišnji dobitnik nagrade "Bosanski stećak" međunarodne poetske manifestacije "Sarajevski dani poezije", kaže da je iznenađen i počastvovan tim priznanjem.
Naglašava da mu je ta nagrada još više značajna jer nikada nije bio u Sarajevu i što ga prvi put posjećuje. Simić je specijalni gost 50. izdanja "Sarajevskih dana poezije", koji su počeli danas, a trajaće do 18. maja.
Ta međunarodna poetska manifestacija i ove godine okupila je pjesnike iz cijelog svijeta. Na ceremoniji otvorenja svoje stihove čitali su: Adisa Bašić, Slobodan Blagojević, Zilhad Ključanin i Dara Sekulić (BiH), Petar Gudelj (Hrvatska), Ivan Džeparoski (Makedonija), Ibrahim Hadžić (Srbija), Mevlut Kaplan (Turska), Uve Kolbe (Njemačka), Josip Osti (Slovenija) i Beste Sakali (Kipar).
U okviru ovogodišnje manifestacije bit će organiziran omaž Izetu - Kiki Sarajliću, bh. pjesniku, okrugli stolovi "Moja poetika", te razgovori o prevođenju poezije, kao i niz izložbi i poetskih čitanja u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru, Brčkom, Tešnju, Goraždu, Tuzli, Počitelju i Blagaju.
"Velika je čast i iznenađenje primiti tako cijenjenu nagradu za književnost. Takva nagrada znači da ljudi čitaju vaše pjesme i da im se sviđaju, i da, naravno da me to jako raduje", kaže u intervjuu za "Nezavisne" laureat Čarls Simić.
NN: Šta za Vas kao čovjeka koji je rođen na zapadnom Balkanu, kako danas vole nazivati prostor bivše Jugoslavije i ovaj region, znači stećak?
SIMIĆ: Priznanje "Bosanki stećak" govori mi da je moja poezija poznata i cijenjena i šire od Beograda i mojih čitatelja u Srbiji.
NN: Dugo Vas nije bilo na prostorima bivše Jugoslavije, pa ni u rodnom Beogradu. Posljednji put ste u Beogradu bili 2006. godine, a prije toga nije Vas bilo 24 godine. Zbog čega Vam je tako dugo trebalo da posjetite rodni grad?
SIMIĆ: Stoga što sam većinu svog života bio profesor na univerzitetu, radio četiri-pet dana sedmično i priredio stotine čitanja poezije širom Sjedinjenih Država kad god sam to mogao, i zato sam imao jako malo vremena i energije da putujem u Evropu. Osim toga, nisam imao želju da dođem u Beograd u vrijeme Miloševića.
NN: Počasni ste gost ovogodišnjih "Sarajevskih dana poezije". Ima li išta što Vas veže za taj grad?
SIMIĆ: Nikada nisam bio u Sarajevu. Moj otac je tamo proveo neko vrijeme u tridesetim godinama prošlog vijeka, lijepo je govorio o gradu, a imam i neke bliske prijatelje koji su dolazili iz njega, tako da se radujem posjeti.
Dolazak
Imam i neke bliske prijatelje koji su dolazili iz Sarajeva, tako da se radujem posjeti
NN: Jednom ste kazali da je srpska poezija mnogo uticala na Vaše pjesničko stvaralaštvo, da li je to nadrealno, ako znamo da ste veoma rano otišli iz Jugoslavije?
SIMIĆ: Vasko Popa, koji mi je bio prijatelj, imao je veliki utjecaj na mene kada sam bio mlad. Istina je da sam počeo čitati srpsku poeziju kada sam već pisao na engleskom nekoliko godina. Prevodeći srpsku poeziju, "pokupio" sam nekoliko stvari tu i tamo od različitih pjesnika, ali niti jedan se ne može uporediti sa uticajem američke poezije na mene, koji se nastavlja.
NN: Kažete da je srpski jezik za Vas strani jezik, a govorite ga veoma dobro, kako to onda da je strani?
SIMIĆ: Mogu obavljati jednostavnu svakodnevnu konverzaciju, ali mi je teško kada pokušam govoriti o nekoj kompliciranijoj temi. Morate shvatiti da imam samo rijetke prilike govoriti taj jezik s obzirom na to da ne poznajem mnogo Srba u Sjedinjenim Državama.
NN: Koliko sada pratite poeziju autora sa prostora bivše Jugoslavije i postoji li neko koga biste izdvojili?
SIMIĆ: Najčešće čitam poeziju i vrlo neredovito romane.
NN: Da li se družite s nekim od pisaca s prostora bivše Jugoslavije?
SIMIĆ: Zapravo ne. Upoznao sam brojne pjesnike čija sam djela prevodio, no živimo suviše daleko jedni od drugih da bismo se redovito sretali.
NN: Čija poezija je prevashodno uticala na Vas, odnosno na Vaš poetski izričaj?
SIMIĆ: Američki pisci: Emili Dikinson, Volas Stivens i V.C. Vilijams, i ranije francuski pisci Bodler, Apoliner i Follain.
Iskustvo
Mi smo u strašnoj ekonomskoj i političkoj situaciji u SAD. Bogati postaju bogatiji, a mi ostali postajemo siromašniji iz godine u godinu, kaže Simić
NN: Jednom ste izjavili da je poezija za Vas neka vrsta odbrane individualnosti. Možete li to objasniti?
SIMIĆ: To nije istina za sve pisce i sve pjesme, ali zasigurno je istina za poeziju Sapfe i drugih pisaca od prije više stoljeća, koji su govorili u svoje ime o ushićenju i misteriji življenja u posebnom trenutku vremena i osjećali stvari onako kako su osjećali o sebi i svijetu. Ta poezija poštuje (veliča) iskustvo jednog ljudskog bića. Čak i nakon mnogo stoljeća ona nam govori stoga što se u njoj prepoznajemo mnogo jasnije nego u epskoj poeziji.
NN: Književnik ste koji je poznat po oštrom stavu, kritikovali ste vlast Slobodana Miloševića, kritikovali ste zbivanja i u SAD. Kako sad vidite ove naše prostore i kako vidite SAD?
SIMIĆ: Mi smo u strašnoj ekonomskoj i političkoj situaciji u Sjedinjenim Američkim Državama. Naš sistem vlade više ne funkcionira. Bogati postaju bogatiji, a mi ostali postajemo siromašniji iz godine u godinu. Koliko znam, stvari nisu bolje ni tu gdje ste vi. Ako ništa, vi barem ne vodite dva-tri rata u isto vrijeme sa svom tom smrti i ljudskom patnjom. To je sve što mogu reći.
Nagrade:
Čarls Simić se, kao mali broj pjesnika, može pohvaliti brojem značajnih nagrada koje je dobio.
- Pulicerova nagrada za poeziju (1990),
- Nagrada "Edgar Alan Po",
- Nagrada Američke akademije,
- Međunarodna Grifinova nagrada za poeziju,
- Nagrada "Valas Stivens",
- Nagrada "Poeta Laureatus" Kongresne biblioteke u Vašingtonu,
- Medalja "Robert Frost" za životno djelo u poeziji,
- Nagrada "Vilček" za umjetnost i humanistiku.
Biografija
Čarls Simić je osoba nevjerovatne biografije, američki akademik, profesor književnosti, esejista i pjesnik kojem je 1990. godine dodijeljena Pulicerova nagrada za poeziju. Rođen je u Beogradu 1938. godine, a bivšu Jugoslaviju napustio je 1953. godine. Živio je jedno vrijeme u Parizu čekajući "zelenu kartu" za Ameriku.
Objavio je desetine pjesničkih knjiga. Preveo je na engleski gotovo sve važne pjesnike i ostvarenja klasične i moderne srpske poezije i objavio ih u brojnim pojedinačnim zbirkama i antologijama. Prvi je Srbin član Američke akademije umjetnosti. Objavljuje i eseje. Danas živi u okolini Staforda, profesor je engleskog jezika na Univerzitetu u Nju Hempširu, oženjen je Amerikankom s kojom ima troje djece.