Književnost

Danteovi i Miljkovićevi stihovi na crti

Danteovi i Miljkovićevi stihovi na crti
Foto: N.N. | Danteovi i Miljkovićevi stihovi na crti

BANJALUKA - Obreh se u nekoj mračnoj šumi, Danteov je jedini stih kojeg je sa italijanskog na srpski jezik preveo Branko Miljković, tvorac pjesme "Prvo pevanje", napisane baš po uzoru na čuvenu "Komediju" Dantea Aligijerija.

Kako se Miljković služio ruskim i francuskim, ali ne i italijanskim jezikom, između njega i Dantea, osim 700 godina vremenske distance, postojala je i jezička razlika, оdnosno razlike između ova dva pjesnika bile su tolike da podsjećaju baš na to da se onaj koji ih na uštrb sličnosti poželi umanjiti obre baš u "mračnoj šumi".

Ipak, malobrojnu ali odabranu publiku u srijedu uveče na maloj sceni Dječijeg pozorišta Republike Srpske, a u organizaciji ove kuće i Udruženja književnika Republike Srpske, na krajnje interesantan način iz pomenute šume uspješno je izvukao književnik Kolja Mićević, koji je održao predavanje pod nazivom "Dante - Miljković: Prvo pevanje". To je ujedno i naslov Mićevićeve najnovije knjige koja je objavljena u izdanju "Zlatnog runa" i koja donosi paralele između Aligijerija i Miljkovića.

"Miljković je bio najveći filozof među srpskim pjesnicima, a najmanji filozof među filozofima svoga doba. Isto tako se može reći i za Dantea", napravio je Kolja Mićević prvu paralelu između dva pjesnika, o kojima, kako je rekao, nije ni najmanje čudno niti protivrječno pričati baš u pozorištu za djecu. Naime, kako pojašnjava Mićević, kroz kapitalno djelo "Komedija", iako shvaćen kao sudija koji putuje iz kruga u krug pakla da bi kažnjavao grešnike, Dante često korača izgubljen poput djeteta.

"To nije bez razloga jer je Dante bio siroče. On je u šestoj ili sedmoj godini ostao bez majke, ali je sačuvao sjećanje na nju. Slika majke se pojavljuje više puta u 'Komediji'", navodi Mićević, dodajući da vrlo često, naročito u "Paklu" i velikim opasnostima, silazeći sve dublje prema centru zemlje Dante pravi poređenja sa majkom koja u naručju nosi svoje dijete da bi ga spasila od požara, vatre, itd. Tu je čak i Vergilije često majka, a Dante dijete kojem treba pokazati put.

Miljković je, s druge strane, nadovezao se Mićević, bio u jednoj potpuno drugoj situaciji... Nije bio oženjen niti je imao djecu, ali je napisao jednu od najljepših dječjih pjesama u našoj književnosti. Pjesma je posvećena Brankovom sinovcu Goranu, koji je još živ.

"Jedan mali cvet/ još nije ni prohod'o/ a već je umeo sam da se hrani/ svetlošću, vazduhom, vodom./ Jedan mali cvet/ ne zna da čita i piše/ ali zna šta je život, šta je svet/ i miriše, miriše", naizust je Kolja Mićević govorio ove stihove koji su izostavljeni iz Miljkovićevih knjiga, ali, kako kaže, pokazuju koliko je ovaj pjesnik u jednom trenutku bio inspirisan idejom čistine dječje duše. Da je poživio, tvrdi Mićević, Miljković bi se zasigurno više bavio Danteom. Kao što je poznato, Miljković je umro u 27. godini, a baš toliko je Dante Aligijeri imao kada je objavio prvu knjigu poezije u Evropi koja će dobiti naslov... Dante je knjigu nazvao "Vita nova", kako pojašnjava Kolja Mićević, kod nas pogrešno prevedenu kao "Novi život".

"Da bi život bio nov, uslov je da on prije toga nije postojao. Ovdje se zapravo radi o Danteovom mladom, odnosno mladalačkom životu. Tu su sabrani soneti, kanconi i prateći tekstovi ili komentari o ljubavi prema Beatriče, ljubavi kakvu smo skoro svi doživjeli u mladosti, ali tragika te ljubavi i opsjednutost njom najsličnija je kao kod Branka Miljkovića i tu je ta poveznica", otkriva Kolja Mićević, koji je, između ostalog, snagu stihova iz pjesme "Uzalud je budim" Branka Miljkovića poredio sa Danteovim stihovima i komentarima. Nastavak predavanja Kolja Mićević trebalo je da održi sinoć na istom mjestu.

Sonet iz knjige "Miljković - Dante: Prvo pevanje"

Dan dotiče sve konačniji ruB

Arno vijuga stvarno i barabaR

Nišava sa juga dok sa tvrđavA

Tajanstvenih ruši se u bezdaN

 

Eolska lira možebit i ćurliK

Ali praiskonski odjekuje dnO

Latinsko i srpsko im, a ritaM

Ima u njima o kom sanjasmo mI

 

Goli na obalama gde naš ciLj

Istinski beše taj prvi koraK

Jer bez njega to je manje to, O

 

Euridiko ako niko ti da im V

Ratiš poverenje u prah davnI

I vatru koju je progutala noĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije