BANJALUKA - Smatram da moje pjesme mentalno i lično pripadaju balkanskim zemljama. Kod vas sam uočila veliko interesovanje za poeziju uopšte, što je danas rijetko. Brodski je govorio da je nemoguće slomiti onog koji čita poeziju.
Ovo je za "Nezavisne" kazala poljska pjesnikinja Eva Zonenberg, čija će knjiga "Neuračunljivi", u okviru 4. međunarodnih banjalučkih večeri poezije "Evropski atlas lirike", biti predstavljena večeras u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor sa početkom u 19 časova.
Knjiga je objavljena u izdanju banjalučke "Kuće poezije", a prevod je načinila Biserka Rajčić. Pored autora i prevodioca, o poeziji Zonenbergove govoriće i banjalučki književnici Aleksandra Čvorović i Zdravko Kecman.
"Sve vrijeme čitanja i iščitavanja te mlade poezije, u svemu drugačije od drugih, imao sam čudan, žestok osjećaj da se stvaraju kolutovi plamena, dima, a papir progorijeva od riječi kakve do tada nisam sreo", sjećanje je Zdravka Kecmana na prvo čitanje poezije Eve Zonenberg i 2001. godinu kada je od Biserke Rajčić dobio časopis "Slovesa", gdje su se, između ostalih, našle i pjesme pjesnikinje o kojoj je riječ.
Eva Zonenberg, rođena 1967, pored pjesništva bavi se esejistikom i muzikom. U Vroclavu je završila Muzičku akademiju, Odsjek klavir, a magistrirala je iz oblasti estetike muzike. Zahvaljujući tome, prilikom izvođenja poezije često se služi kako klasičnim, tako i pop-rok melodijama, kao i performansom. Pored toga što je muzički obrazovana, u Krakovu je završila filozofiju, kao i Književno-umjetničke studije na Jagelonskom univerzitetu. Do danas je objavila 10 pjesničkih zbirki, a u poeziju je ušla krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka. U to vrijeme, naspram aktuelne angažovane književnosti, u Poljskoj počinje da djeluje takozvana generacija "Bilježnica".
"Generacija 'Bilježnica' (Brulion) dijelila se na ohariste, banaliste, brutaliste, slem pjesnike, klasiciste, neolingviste, imaginiste i druge. Bili su mi bliski, ali sam uvijek bila izvan vladajućih moda. Pisala sam tekstove koji se neće završiti prestankom određene mode. Zbog toga se ne osjećam pripadnikom nijednog pravca. Sloboda mi je bila najvažnija", kaže Eva Zonenberg, ističući da je bila i ostala "vuk samotnjak", jer joj se činilo da prava poezija uvijek nastaje u totalnoj usamljenosti i slobodi.
"Čitav život sam posvetila pisanju. Sve sam podredila poeziji. Za mene postoji samo pisanje sa kojim liježem i budim se. I pjesnici generacije 'Bilježnica' su se vremenom mijenjali i veoma su uticali na razvoj mlađih generacija, naročito u povezivanju poezije i muzike, što do njih nije bilo uobičajeno. Mnogi su, kao i ja, primjenjivali performanse, koji su obuhvatali govorenje, a ne čitanje poezije, uz pratnju muzike, a često i plesa, specijalno komponovane muzike", naglašava Zonenbergova, koja je u književnosti stasavala po padu komunizma u svojoj zemlji. Poznati nemiri u Poljskoj osamdesetih godina prošlog vijeka bili su opjevani i u bivšoj Jugoslaviji.
"Poljska u mome srcu, u mome srcu mazurka. Poljska nije nikad, nikad nije dala kvislinga", pjevao je Branimir - Džoni Štulić desetak godina prije pojave Zonenbergove, a takve poezije, sudeći po generaciji "Bilježnica" u Poljskoj je do početka devedesetih bilo na pretek. Oni su glavom bez obzira bježali od angažovanosti, međutim, kako tvrdi naša sagovornica, pobune je ipak bilo.
"Iako nismo bili angažovani pjesnici, ipak smo bili pobunjeni. I ja sam pisala pobunjeničke, 'brutalne' tekstove. Bila sam veoma mlada i nisam se slagala sa mnogim stvarima koje su me okruživale. Međutim, moja pobuna je bila usamljenička. Nisam tražila sabuntovnike. Zahvaljujući tome izgradila sam vlastiti pogled na svijet. Kako na zemaljske stvari, tako i kosmičke", tvrdi Zonenbergova, čija poezija obiluje raznorodnošću tema. Svijet doživljavam na mnogo načina i ta raznorodnost, kaže ona, rezultira raznorodnošću moje poezije.
"Zahvaljujući tome prošla sam put od pobunjeničke poezije, preko kempa, lirike u znaku Safo, budističkih poema do kibernetičkog uobličavanja svojih pjesama u zbirci 'Hologrami'. Toj raznorodnosti pored znanja o svijetu koje posjedujem veoma doprinosi i moja neumorna mašta", ističe pjesnikinja. Boraveći u Krakovu na studijama filozofije ona je uspostavila vezu sa Muzejom japanske umjetnosti "Manga", te ušla u probleme žena i budizma. Zbirke poezije "Pisanje na pijesku" i "Godina vatrenog zmaja" posvetila je ovim temama.
"Tada sam proživljavala duboku depresiju, koje sam se oslobodila zahvaljujući otkrivanju značaja prirode koja nas okružuje, kao i potpuno drugačijem shvatanju odnosa prema drugom", prisjeća se Eva Zonenberg, koja gaji simpatije i za balkanske zemlje, gdje je našla, kako tvrdi, sjajne čitaoce i primaoce njene poezije, te je na tome zahvalna prvenstveno prevodiocima. Kako u poeziji, svoju inovativnost pokušava da ispolji i u esejima pišući o kultnim ličnostima kao što su Leonardo da Vinči, Mikelanđelo, Vitgenštajn, Rembo, Bekon, Bouvi i drugi.
"S obzirom na to da su u pitanju filozofi ili umjetnici, pokušavam da ih prikazujem na način na koji dosad nisu prikazivani. Pišem ih u prozi, mada ta proza ima dosta elemenata poezije. Što ukazuje na njihov uticaj na formiranje moje ličnosti: na jednoj strani sam umjetnik, a na drugoj privlači me filozofija kao način izražavanja ličnosti", zaključuje Eva Zonenberg.