Goran Gavrić Grga, pjesnik bez katanca na ustima, kako ga nazva Nenad Grujičić u pogovoru njegove druge knjige "Zapisi sa malteške hridi", koja je ovih dana objavljena u izdanju "Brankovog kola", večeras će se novim stihovima povodom Svjetskog dana poezije, a u okviru "Prolećnih Brankovih dana 2018" predstaviti publici u Gradskoj biblioteci Novog Sada.
Nakon pjesničkog prvenca "Tunel" ("Brankovo kolo" 2013.), koji je ovjenčan nagradom "Stražilovo", Gavrićevi stihovi iz nove knjige pjesama, prije svega, donose specifično iskustvo sa Malte, gdje je pjesnik, prije povratka u Banjaluku, radio kao fizički radnik.
S tim u vezi "Zapise sa malteške hridi" Grujičić direktno povezuje sa poezijom srpskog pjesnika Proke Jovkića (1886-1915), koji je stvarao pod pseudonimom Nestor Žučni i koji se u sličnim uslovima svojevremeno obreo u SAD, da bi mu u štampanju pjesama novčano pomagali Nikola Tesla i Mihajlo Pupin.
Poput Nestora Žučnog, kako kaže recenzija knjige, Gavrić piše o ropstvu koje nije nikad ukinuto i koje je osjetio na sopstvenoj koži, buntovno reaguje na jadnu poziciju običnog čovjeka, uočava društvenu i političku nepravdu te mnogo toga još. Šta, međutim, sam misli o temama koje je opisao u "Zapisima sa malteške hridi" i kakvi su njegovi pogledi na književnost, Goran Gavrić Grga povodom nove knjige pričao je za "Nezavisne".
NN: Da li postoji pjesma koju ste napisali a da je niste osjetili na vlastitoj koži i šta mislite o pjesnicima koji ne pišu iz iskustva nego ih hladnoća Sibira opčinjava iz toplih domova?
GAVRIĆ: Pjesnici koji pjevaju o apstraktnim temama i dalekim prostranstvima koja nisu posjetili a jesu predmet njihovog interesovanja, oslanjaju se prvenstveno na znanje. Prije svega mislim na znanje stečeno čitanjem. Velika stvaralačka snaga i umijeće su potrebni da bi jedna takva pisanija bila ubjedljiva i pitka. Kada sam počinjao da studiram u pamćenju mi je ostala rečenica jednog profesora koji je rekao: "Dragi studenti, nemojte samo proći kroz fakultet, pustite da on prođe kroz vas". Kao stvaralac, svrstavam sebe u ovu drugu grupu ljudi, u pjesnike koji inspiraciju crpe direktno od života, od stečenog i proživljenog iskustva, specifičnih događaja. To de facto znači da ova knjiga ne bi danas postojala da nisam skoro dvije godine proveo na ostrvu i pustio da ono svojom kulturom, tradicijom i načinom življenja prođe kroz mene i bude dio moga duha. Prostim riječima, ova knjiga pronalazi svoje uporište u istini, kao i ostale pjesme koje sam napisao.
NN: Koliko Vam je poezija pomagala u životu da pobijedite samoga sebe?
GAVRIĆ: Pomagala je i još to čini, jer i čovjekova borba unutar sebe traje koliko i on sam. Kroz život sam išao linijom težeg otpora, tako je i danas, a poezija ima to terapeutsko i otrežnjujuće dejstvo na dušu koja i jeste najvažnija u cijeloj priči. Pušta vas da se izjadate i ispovjedite, pa vas vašom jadikovkom oplemenjuje i liječi, ali samo u slučaju ako je ta jadikovka iskrena.
NN: U pjesmi "Pakt sa glavom" opisujete zašto ste se odlučili na povratak s ostrva. Da li je poetičnije tamo ili ovdje?
GAVRIĆ: Prva zbirka pjesama pisana je u otadžbini, okitila se nagradom, a u istom rangu je i emocija iz nove knjige. Važno je na pravi način reagovati i nadahnjujuće momente kvalitetno pretočiti u pjesmu, bili mi u Sibiru ili u Bosni. "Pakt sa glavom" je najduža pjesma u knjizi, a napisana je u jednom dahu. Donosi veliki naboj i govori o tome da je teško pomiriti srce i glavu, udovoljiti jednom a potpuno negirati drugo. Takve stvari vode čovjeka u ćorsokak i sljepilo. Da bismo zdravo funkcionisali moramo se podjednako oslanjati na oboje. Moj povratak je stvar iskrenog rodoljublja, odricanje od novca i sterilnog življenja, zarad duševnog mira, topline doma, porodice i stvari koje me ispunjavaju u duhovnom smislu. Mada se u svojoj zemlji borim za golu egzistenciju, ne žalim i ne kajem se zbog povratka, a naša tragedija je u tome što mlade više zanima kako da bespovratno odu na Maltu ili bilo koju drugu zemlju.
NN: Poput "Tunela", i "Zapisi..." su objavljeni u izdanju "Brankovog kola". Koliko danas znači imati pouzdanog izdavača?
GAVRIĆ: Divan je osjećaj kada znaš da neko stoji iza tebe kao pisca, pogotovo kada je to izdavač koji ima dugu tradiciju i veliku ljubav prema poslu koji obavlja. "Brankovo kolo" je i ovoga puta, ne samo u mom primjeru, povodom 194. godišnjice rođenja Branka Radičevića, pokazalo veliku profesionalnost u smislu njegovanja pjesničkih talenata i objavljivanja pjesničkih knjiga, što predstavlja rijetkost, koja je za svaku pohvalu.
NN: Interesantno je poređenje Nenada Grujičića Vaše poezije sa poezijom Nestora Žučnog. Da li Vam je drago što ova knjiga osvjetljava i njegov pomalo zaboravljeni životni put?
GAVRIĆ: Dobar dio recenzije iz knjige posvećen je upravo ovom pjesniku, čija su djela nakon Drugog svjetskog rata pala pod veo literarnog zaborava. Iz dosta iscrpne i inspirativne Nenadove recenzije, koja je mogla da bude i predgovor ovoj knjizi, povlači se paralela između ove i Nestorove poezije, te se predočava sličnost životnog puta i pjesničkih sudbina. Svakako da će moja radost biti dvostruka ukoliko čitanje ove zbirke izazove interesovanje publike za poeziju Nestora Žučnog, pjesnika s početka 20. vijeka.
NN: Uporedo sa knjigom pjesama, objavljene su i četiri pjesme grupe "Bez rikverca", čiji ste pjevač i frontmen. Kakve su ambicije ovog benda i koja je razlika pisati poeziju i pisati pjesme za komponovanje?
GAVRIĆ: "Bez rikverca" je banjalučki rok bend koji radi isključivo autorske pjesme bez medijskog nametanja i želje za populizmom. Ekipa svira isključivo za sebe i svoju dušu, sa namjerom da se pojave na nekom od festivala autorske muzike. Bend je zvukom ostao u osamdesetima. Na polju stvaranja same muzike i pronalaska vlastitog muzičkog izraza treba još dosta da se radi, kao i na pisanju tekstova za kompozicije. Kao pjesniku koji ima objavljene dvije pjesničke knjige neuporedivo mi je teže pisati tekstove za muziku. Stičem dojam da oni, ogoljeni od muzike, ostaju suvoparni i nemaju punoću i umjetničku težinu kao pjesme koje su se našle među koricama. Muzika svojom atmosferom unaprijed usmjerava tematiku teksta i na taj način dodatno otežava posao. U tom pogledu sigurno da me čeka rudarski težak posao, ali optimizam je prisutan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.