Književnost

Isidora Bjelica u kolumni za 'Nezavisne': Evo rešenja za ono što vas muči

Isidora Bjelica u kolumni za 'Nezavisne': Evo rešenja za ono što vas muči
Foto: N.N. | Isidora Bjelica u kolumni za 'Nezavisne': Evo rešenja za ono što vas muči

Da li ste primetili da, ma kako da su bogati, uspešni, slavni, skoro svi prolaze kroz slične muke i iskušenja. Stvar je prosta, nismo ovde da bismo bili srećni, već da proširimo svoju svest, a kada to uradimo, paradoksalno bićemo srećniji. U toj potrazi za srećom neki ljudi misle da mogu da preskoče faktor svesti i onda dolazi do kuršlusa svih vrsta, problema pa i nesreća.

 Ono što ne znamo, i što nam niko nije rekao, da je manifestacija tih problema, teških zapleta pa i bola upravo i rešenje za vraćanje sebi i podizanje nivoa svesti, koje će nam doneti i novi nivo i manifestacija, ali i ljubavi i radosti. Ekhart Tole briljantno o tome govori u svom veličanstvenom tekstu gde kaže - ono što nam stoji na putu je zapravo put! Ono što mislimo da je prepreka na našem putu do sreće je upravo rešenje.

To se krije i u onom misterijskom delu Oče naš - kad izgovaramo - neka bude volja tvoja. To je ono što savremeni terapeuti zovu otpuštanje, to je tren kad shvatimo da ne možemo svesno da kontrolišemo stvari, ali u dubokom poverenju mi ih otpuštamo bez grča i u ogromnom poverenju da se sve dešava za naše više dobro, to jest podizanje svesti čija će ekspanzija dovesti do toga da možemo da zaista iz poverenja u kosmos i Boga - "kontrolišemo" svoje misli, želje, ali i strahove.

To je onaj trenutak kad prestajemo da se osećamo kao žrtva spoljnih okolnosti i - verujući ili ne da smo kokreatori sopstvene sudbine - stvarno shvatimo da smo definitivni kreatori svoje sreće i nesreće, prosto odbijajući da vidimo loše i uvek tražeći dobro i lepo, pa čak i kad ga je nemoguće videti - izmaštajmo ga! Kao što brkamo sopstvene hormonalne procese, koji neretko vladaju našom psihom i donose nam tuge i strahove, tako često nismo u stanju da razlučimo kolektivno nesvesne programe koji su determinisali naša uverenja, pa tako i dramaturgije naših života, čija smo postali žrtva. Osvestiti negativna uverenja koja su nam, neretko iz najbolje namere, ubačena u podsvest je početak ostvarivanja sopstvene sreće. Možda je nekada uzgred baka, majka, učiteljica ili neko koga smo voleli, rekla - život je muka, muškarci uvek varaju, novac je zlo, patnja je nužnost, život je bol, svi će te izdati, sreća ne može da traje itd., i eto nam programa koji će kroz determinisanu podsvest dovoditi do potvrde istih.

Zato je potraga svakog od nas za kolektivno ubačenim negativnim uverenjima početak svakog buđenja svesnosti, a njihovo brisanje iz softvera našeg bića početak dolaska do izvornog - ja, koje poznaje samo ljubav, radost i sreću, baš kao dok smo bili deca - dok nam nisu ubacili sve te psihološke otrove, sve iz najbolje namere.

Predivna rečenica oca Tadeja "kakve su ti misli - takav ti je život" prvo znači otkriti u sebi sve te programe tuge, nesreće, neverice, straha, bola, tj. misli koje i nisu naše, oni su deo onog što Tole zove - pain body/ ili nasleđeno energetsko telo bola koje smo preuzeli od naših predaka i okoline - to znači osvestiti sva ta pogrešna mišljenja niskih vibracija koja su dovela do destruktivnih uverenja - a nema porodice koja to nema i odatle ono i bogati plaču - pa neretko vidimo ljude koji imaju sve, a ne znaju da budu u ljubavi i miru sami sa sobom.

Zato visoki adepti znaju da je početak svetosti kada suštinski možemo da prigrlimo i blagodarimo na svemu što nam se sada dešava, iako nam možda to izgleda kao katastrofa, nesreća pa i tragedija, jer, setite se - put je ono što nam prividno stoji na putu.

Za to možda treba hrabrosti, ali dovoljno je i odluka da u svemu vidimo dobro i lepotu, kao i sećanje da samo prihvatanje vodi razrešenju, dok god se suprotstavljamo onom što mislimo da ugrožava našu sreću - dajemo mu snagu, kao što ćeš umiriti neprijatelja kad do njega dođe glas kako lepo pričaš o njemu po Mendevily, strategija ultimativne odluke da vidimo dobro i lepo je nešto što će nam doneti konačan spas. Setite se monahinja koje su u lopovima videle svete ljude. Pa je to lopove toliko dirnulo da su se zaista preobrazili! Neka naša determinisanost da u svemu nađemo nešto lepo i dobro oblikuje naša osećanja, a ne recepcija tuga i bola stvarnosti koja je posledica destruktivnih ubeđenja za koje smo poverovali da su istina. Jer, kao i lepota, i dobrota je samo u našem oku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije