Književnost

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Manijaci oko nas

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Manijaci oko nas
Foto: N.N. | Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Manijaci oko nas

Ono što te mama i tata ne nauče u odrastanju kada ti objašnjavaju kako su svi ljudi isti i kako sve treba da tretiraš s istim poštovanjem i ljubavlju je - da je mnogo mentalno ozbiljno poremećenih.

Opasnost nisu oni divni koji se leče, nego oni koji su ubeđeni da su bogomdani i da im je sve jasno i još drže drugima lekcije kao da su u direktnom dosluhu sa Bogom pa neretko sebe smatraju bogom na zemlji. Nema branše u kojoj ih nema. Pravilno su rasuti po raznim nacijama, verama, zanimanjima...

Dosta vas, zapanjeno ekstremizmom raznih ljudi iz svoje okoline, postavlja isto pitanje, sta je istina?

Istina je ljubav - prema tome, bilo ko ko vam nudi strah - ili je sam u strahu ili želi da iskoristi vaš strah za manipulaciju, zaradu, dominaciju. Međutim, ne treba potcenjivati ni one sa šiframa bez terapije. Od paljenja knjiga do paljenja ljudi je samo jedan korak. A stalno imamo razne ludake koji objašnjavaju koga bi trebalo spaliti, ubiti, eliminisati... Ljudi s mentalnim poremećajima, nažalost, svoje ludilo projektuju u druge pa tako opasnost vide svugde i u svakom, a strah i nemir su u njima i tako teturaju od jednog do drugog uverenja, učenja, religije, opsesije ili se uhvate nekog fanatizma pa istrajavaju - ima ih svugde, ludilo ne bira od verskih fanatika do estetskih, ideoloških, seksualnih... Svako od nas je prošao svašta, ali i kad smo bili varani, i kad smo bili ponižavani i izdani, sve je to bio put i naše je da u svemu vidimo dobro i nauk da na tome blagodarimo i, naravno, udaljimo se od dotičnih jer u suprotnom ako nastavimo sado-mazo igru, ako postanemo žrtva svih tih neprikosnovenih autoriteta i mesija, mi postajemo ti čijom se energijom hrane.

Čovek koji je pun strahova, koji se plaši svega, a svako se plaši nečega, treba svoj strah da osvesti i razreši, leči, a ne da traži krivce u drugima.

Psihopate su spalile aleksandrijsku biblioteku, ubile Hipatiju, zgulile joj kožu školjkama, ludaci koji veruju da su pravoverni pobili su hiljade i hiljade ljudi različitih ubeđenja, srušili istorijske spomenike, hramove Inka i Maja, drugi su palili crkve, džamije, sinagoge, spaljivali umetnička dela, trpali u tamnice i ubijali one koji drugačije misle, veruju, izgledaju, pišu... Mentalno poremećeni a moćni izbrisali su cele civilizacije jer su verovali da su ugroženi, lično ili kolektivno, i da rade pravu stvar jer bog od njih traži!

Na toj ugroženosti i bogomdanosti gradili su svoj autoritet i nalazili sledbenike. Najveće zločine i okrutnosti počinili su bolesni umovi koji su iskreno verovali da su ugroženi i u velikoj opasnosti od neke druge grupe, vere, nacije, seksualne, političke orijentacije... a sebe su smatrali zaštitnicima dobrote, pravde, istine, pravoverja... Čovek može deklarativno da bude bilo šta, ali samo je važno da li emituje ljubav i mir ili ima potrebu da pali "opasne" knjige, umetnička dela, hramove ili, naprotiv, u svakom čoveku vidi božansku iskru, koja je i u njemu, svestan svoje ograničene percepcije i kognicije. Strašna zla su počinili uvek "ugroženi" u ime "svetlih" ciljeva, oni puni straha. Strah je opozit ljubavi i svako ko vam preti strahom propisuje vam šta je za vas opasno, šta smete, šta ne smete, umesto da se moli za vas dragom Bogu za spas vaše duše, a pre svega svoje, jer ko smo mi da presuđujemo drugima i svako ima to svoje brvno da se njim bavi. Svaki agresivac koji ima ideju da očisti svet od po njemu nepodobnih samo je osoba kojoj treba pomoć.

 A dovoljne su dve reči da vaša duša oseti da li vam neko nudi strah ili ljubav, pretnju ili smirenje, ropstvo ili slobodu... Da li vam prete, osuđuju vas, ucenjuju i na taj način šalju poruku o svojoj superiornosti i bliskosti s istinom - oni uvek traže odobravanje i poslušnost! Veruju da su parametri dobrote, istine i pravde. Njima je uvek sve kristalno jasno. Ludila nije pošteđena nijedna branša. Ali ono što se ne uči u školi je kako ih prepoznati i prestati da budete žrtva njihovog ekstremizma. Kako da vas fino kućno vaspitanje i nežna duša ne spreče da vas teroriše komšija, rodbina, prijatelj, policajac, poznanik, poslodavac, sveštenik, učiteljica, ma bilo ko ko je toliko lud da misli da je sasvim normalan.

Da je toliko glup da misli da je najpametniji, da je toliko narcisoidan da misli da je najbolji i najispravniji. Otkačite ih na vreme, inače će rasti od vašeg straha i nemoći i još vam ubaciti osećaj krivice. Kada smo svesne žrtve koje žive u večnom strahu, mi smo zapravo pogon tih nacističkih egomanijaka. E sad, ko je imao mamu da mu na vreme kaže da otkači svakog manijaka, blago njemu. Ja nisam. Tek sad zakasnjelo učim da ne budem tolerantna prema sadizmu mesija među nama.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije