Književnost

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": O kerovima, konjima, samoći i bližnjima

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": O kerovima, konjima, samoći i bližnjima
Foto: N.N. | Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": O kerovima, konjima, samoći i bližnjima

​Vidim digla se frka na internetu, neki dečko napisao da je najgore kad neko umre sam kao "ker", kad nema nikoga! Provede život skroz sam!!!!

U svetu relativnih istina mislim da je to mnogo manje grozna varijanta istine nego kad imaš puno njih oko sebe, a zapravo nemaš nikog! Kad imaš i muža ili ženu, a kao da nemaš, kad te najbliži izdaju, lažu, psihički ili fizički maltretiraju i zanemaruju, optužuju da si im uništio život - prosto jer si još živ, a ne ispunjavaš njihova očekivanja - zdravstvena, finansijska, emotivna, kognitivna! Kad imaš decu, a ona te psuju i maltretiraju da nemaš pravo na svoje mišljenje, da im zaboga ne ugrožavaš karijeru ili emotivni odnos sa devojkom, snajkom, dečkom, šefom... kad imaš najbliže, a kao da nemaš, jer svako ima svoju brigu, kad si potreban taman toliko koliko možeš da im služiš i pružiš, a kad ne možeš onda si za lapot.

A sve dobro što si činio su baš svi zaboravili i ko bi se toga sećao, jer svako veruje u svoju istinu u kojoj je on glavni junak - dobar i požrtvovan. I kad patiš kao konj što su tvoji, a tako prokleto bezosećajni i egoistični, a ne možeš da ih ne voliš, a voleo bi da možeš - bar pola koliko njih zabole za tebe... a onda misliš da ih nikad nisi ni imao ne bi ni mogao biti ovako razočaran, a ono što nisi imao ne možeš ni izgubiti. Da nisi imao sve one nade u najbliže, da nisi imao sve te zasenjujuće iluzije, ne bi imalo šta ni da se slomi i sruši! Ne bi imao ko ni da te ponizi, izda, uvredi, prevari, opsuje, zanemari, ostavi, a ti opet kažeš šta bi moj život bio bez svega toga, bez mojih najmilijih?

I čeprkaš po uspomenama da nađeš nešto lepo pre nego što se sve raspalo, pa da se dovatiš toga da ne presvisneš od besmisla, da bar sebi sebe opravdaš što si kreten! I da vidiš i neku lepotu u tome što si bio kreten jer je to tvoj život! I dok ležiš u bolničkoj postelji ili na samrti, star ili bespotreban, a oni svi u frci i zauzeti, a sve važni poslovi - razmišljaš da ipak ne bi imao sve te boli, uvrede, izdaje i poniženja da si bio sam! Jer ne bi bilo nikog da te prevari, a verovao si mu, ni da te izda kad si to najmanje očekivao, da ti napravi otvorene prelome duše i objasni da si ih zaslužio jer nisi, brate, valjao!

Na kraju ne bi bilo nikoga da postane iscrpljen i izmoren tvojim tugama, depresijama i očajima. Jer, zaboga, kakva si majka, žena, sestra, ćerka, snaha, ako si tako beznadno jadna i kome, uostalom, takva trebaš? Tako da, dečko, zeznuo si se, većina onih koji umru potpuno sami, kao "ker", umru blaženi naspram mnogih koji presvisnu od terora, okrutnosti, nebrige, neljubavi svih tih bližnjih za koje su rmbačili ceo život! To možda narušava sliku o porodici kao epicentru sreće i ljubavi, brige i podrške, ali, zamisli postoje i porodice koje su legla tuge i samoće! Neretko i mržnje i nasilja! Postoje, naravno, i one druge!

A postoje i one koje se pretvore od jednog u drugo jer sreća se očas pretvori u očaj samo kad joj se da dovoljno vremena i izazova. Pravila, dakle, nema, ali ono što me u tezi oko "jadnika koji umiru sami kao kerovi" posebno potreslo je vređanje tih istih kerova, to jest pasa! Jer, paradoksalno, da li si ama baš sam na ovom svetu ili imaš iluziju da nisi, jedinu utehu pored dragog Boga može da ti da baš taj isti pomenuti "ker", koji jedini zna da voli, a ne traži ništa, ne optužuje, ne ostavlja, ne prigovara, ne ljuti se... Rečju, bezuslovno voli i ne zaKera.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije