Književnost

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Osuđivanje i prosuđivanje

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Osuđivanje i prosuđivanje
Foto: N.N. | Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Osuđivanje i prosuđivanje

Retko me šta tako izmučilo u životu kao želja da budem bolja i ne osuđujem nikoga. Tada mi niko nije objasnio razliku između osuđivanja i prosuđivanja, što me, kao i druge hipersenzibilne duše, skoro izludelo... Kad čovek ima tendenciju da bude bolji, on često postaje bukvalan i odatle onaj mnogima nerazumljivi deo u Bibliji - ko hoće da spase svoju dušu - izgubiće je. Iza svake želje da budemo bolji od drugih stoji neprihvatanje sebe, ali i skrivena taština, pritajena namera da uvedemo duhovno takmičenje i da sve u nameri da nikog ne osuđujući zapravo stavimo sebe na pijedestal. Eto, na primer, neretko ćete osobu, koja je na svom duhovnom putu otkrića da je suština u neosuđivanju, čuti kako permanentno osuđuje one koji druge osuđuju - ne mogu da podnesem Micu, Cicu, Kiku - oni samo tračaju i osuđuju...

Da li je to istina, najčešće jeste, sve tri se ubiše od tračarenja i osuđivanja kroz koje sebe ubeđuju kako one tako divne nezasluženo nemaju sve ono što one "kurve, prakljače, prevaranti, kriminalci, imbecili", itd. imaju..

I šta je tu problem? Problem je dvostruk - em nije dobro osuđivati bilo koga, pa eto čak i one koji osuđuju od jutra do mraka, em šta mi radimo sa njima, zašto su nam najbolje drugarice šampionke trača, kukanja i osuđivanja?

S druge strane, prosta indikacija "ne osuđuj" kao i sve na ovom svetu može imati dvostruko dejstvo. Nekome zaista može pomoći da manje osuđuje druge, ali hipersenzibilnu i ambicioznu dušu može uvesti u ozbiljnu anksioznost i psihozu. Nemali je broj onih koji su u želji za neosuđivanjem, kao i pozitivnim mišljenjem po svaku cenu, došli do skoro šizoidnog stanja... Zašto? Zato što je sve dvoznačno u našem dualnom svetu, što je za nekog lek, za drugog je otrov! I zato nema univerzalnih saveta ni metoda, indikacija "ne osuđuj", baš kao i misli pozitivno, koje se čine kao proste životne lekcije neke mogu prosvetliti, a neke odvesti u fanatizam ili na psihijatriju. Zašto? Ako osoba osuđuje druge, ona je često i rigorozna prema sebi. To jest, onaj ko ne može da prihvati druge, ne može ni sebe, i ta želja će ga dovesti do gotovo jezuističke introspekcije u kojoj će se suočiti sa krhkošću sopstvene "dobrote" ili bar onoga što mi mislimo da Bog podrazumeva pod dobrotom. Paradoksalno zbog tog ljudskog prosuđivanja Božjih pravila i pravde mnoga su se zla desila. Duboko suočavanje sa sopstvenim mentalnim i emotivnim limitima je jedini put neosuđivanja, u suprotnom mi sebe smatramo centrom dobrote, istine, pravdoljubivosti i postajemo kao onaj farisej što se raduje što je bolji. S druge strane, treba napraviti distinkciju između osuđivanja i prosuđivanja. Ne osuditi ne znači ukinuti svaki aspekt personalnosti i poimanja. Jer poštovati vlastitu personalnost znači poštovati manifestovanog Boga u sebi. To znači da iz želje da ne osuđujem neću silovati sebe da ne primetim da mi ova osoba po humoru, kulturi, nežnosti prija više od druge. To prosto znači da ovu drugu, koja mi ama baš ne prija, neću pokušati negirati, niti joj raditi o glavi i dignitetu. Jer ova zemaljska škola za anđele nije zamišljena kao jednoumni duhovni kamp, već mesto na kojem učimo da prihvatimo i sebe i druge... a ne da izbrišemo svaku razliku i afinitet. Naše je pravo da prosuđujemo, ali ne i da osuđujemo. Kad čovek pobrka prosuđivanje i osuđivanje, onda neretko od toga da postane bolja osoba desi se da postane anksioznija osoba. Da, o tome retko ko govori jer se duhovnim lekovima pristupa sirovo, ne shvatajući da je prihvatanje i sebe i drugih jedini put neosuđivanja. A prihvatanje ne znači da ćete pustiti nekog primitivnog, dosadnog, zlonamernog da vam troši vreme i energiju. Ne, to samo znači da ćete razumeti da je to najbolje što on može u svom poimanju sveta, a to ne znači da morate trošiti život na svakog ko vam ne prija i ko vam radi o glavi. To prosto znači da ćete se okrenuti onome što je vaša preferenca bez želje da ne nestanu oni koji drugačije misle, osećaju, percipiraju...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije