Književnost

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Prosvetljenje ili zabole te

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Prosvetljenje ili zabole te
Foto: N.N. | Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Prosvetljenje ili zabole te

Imam druga samuraja. Živeo je čovek decenijama na Tibetu i u Japanu, izučavao borilačke i razne druge tehnike. Danas je jedini samuraj na ovim prostorima i, pored raznih drugih tehnika disanja, odbrane, iscelenja, čovek vidi ono što drugi ne vide...

Sedim tako s njim, šalimo se, jer oboje znamo da je humor najbolji način da preživiš dolinu plača u kojoj se nalazimo...

Kažem mu: "Shvatila sam najzad, posle hiljade i hiljade knjiga tehnika samospoznaje i iscelenja, šta je krajnja tačka prosvetljenja."

"Reci, Isi - šta je?"

"Pa krajnja tačka je kad dođes dotle, kad se toliko napatiš da te više zabole za sve... Odnosno, ma šta da se desi, od otkaza, bankrota, bolesti, ljubavnih problema i kataklizmi svih vrsta - zabole te... Radiš sve što je u tvojoj moći da stvari popraviš, ali u krajnjoj liniji zabole te! Zabole te i što si ostavljen, i što si izdan i prevaren, što ne znaš hoćeš li sutra imati za lek i hleb, u krajnjoj liniji hoćeš li biti živ ili mrtav! Jer, toliko si patio i brinuo da si na kraju shvatio da od tolikog bola i brige više ne možeš ni da patiš ni da brineš, jer si nemoćan i jedino što možeš je da budeš u ovom trenutku sadašnjosti i da sam sebe bar ne mučiš mislima."

"Provalila si", kaže samuraj kroz smeh. "Ali retko ko to može, retko ko može da bude toliko hrabar i da ima toliko poverenje u božju promisao da zaista ne brine ama baš ni za šta. Da sa zahvalnošću i osmehom prati sve nepravde i boli ovog sveta. Da se samo drži za ljubav u sebi, jer ništa drugo nema čvrsto u ovom matriksu iluzija..."

"Provalila sam najzad i onu čudesnu rečenicu iz biblije - ko hoće da spasi dušu svoju izgubiće je! neki ljudi sve rade da im bude dobro na ovom svetu, ma koga povredili i pogazili. Ali postoje oni koji odnos s Bogom pretvaraju u trgovinu i kamčenje. Još od politeističkih religija do dana današnjeg ljudi se obraćaju Bogu kao da je moćan kosmički tajkun - molim te, daj mi to i to, a zauzvrat ja ću ti prineti to i to... Da nema smrti, bolesti, siromaštva, straha koliko bi nas zaista na čistoj ljubavi i zahvalnosti baziralo svoju veru, a ne iz straha od pakla na ovom i onom svetu. Ne iz duhovne kalkulacije... Koliko je samo hrabrosti potrebno i poštenja da stanemo pred ogledalo svoje duše i priznamo sebi šta zaista vodi naš svaki odnos, pa i onaj najvażniji, s Bogom - da li strah ili ljubav... Ipak, svi smo samo ljudi jako skučeni u svojoj percepciji i kogniciji, ali onaj ko ima hrabrosti sebi da prizna da je kukavica veći je od svih onih koji lažu sebe, okolinu i Boga da su hrabri. Onaj koji ima toliko poštenja u sebi da zaista prizna šta radi iz straha otvara vrata ljubavi u sebi", kažem mom samuraju.

"To je onaj ključ života - postaješ veliki tek kad zaista shvatiš koliko si mali, postaješ pošten tek kad shvatiš koliko si nepošten prema sebi i Bogu, postaješ pametan kad shvatiš koliko si glup", kaže moj samuraj.

"I onda te zabole", kažem ja kroz smeh, "jer jedina istina je ljubav, a ljubav znači biti brutalno iskren prema sebi i Bogu."

I tako samuraj i ja pijemo čaj i pričamo o prosvetljenju...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije