Književnost

"Maternji jezik" Nenada Grujičića u Prijedoru, Novom Gradu, Vlasenici i Hašanima

"Maternji jezik" Nenada Grujičića u Prijedoru, Novom Gradu, Vlasenici i Hašanima
Foto: Ilustracija | "Maternji jezik" Nenada Grujičića u Prijedoru, Novom Gradu, Vlasenici i Hašanima

Poslije promocija u Beogradu, Novom Sadu i Sremskim Karlovcima, četvrto dopunjeno izdanje pjesničkog prvenca Nenada Grujičića "Maternji jezik" biće predstavljeno u Republici Srpskoj, u Prijedoru, Novom Gradu, Hašanima i Vlasenici.

Ovaj čuveni pjesnički prvenac, o kojem se neuobičajeno mnogo pisalo još u onoj Jugoslaviji pa sve do današnjih dana, štampan je prije četrdeset godina u poznatoj ediciji "Pegaz" Književne omladine Srbije.

Na predstavljanju "Maternjeg jezika" u Republici Srpskoj nastupiće: Mirko Vuković, Milan Milošević, Jovana Matijaš, Enes Kišević, Srećko Marčeta i Aćim Todorović. Promocije će biti održane u Galeriji "Sreten Stojanović" u Prijedoru, 26. jula, potom  na pjesničkoj manifestaciji "Rijeka misli"  u Centru za kulturu u Novom Gradu, 27. jula,  te u biblioteci spomen-škole "Branko Ćopić" u Hašanima, 28. jula,  i u Narodnoj biblioteci u Vlasenici, 3. avgusta.

"'Maternji jezik' je izašao u vreme moje rane mladosti. Bio sam tada, student druge godine jugoslovenske i opšte književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu u koji sam došao iz arkadijskog Prijedora. Upisao sam književnost iz velike potrebe i ljubavi da, posle dve godine provedene na studiju mašinstva, preplivam sa jedne na drugu obalu iskustva savladavajući životne prepreke i znanje koje mi je, uz talenat, bilo neophodno za ozbiljan pristup poeziji i književnosti.  Pevao sam o pesmi samoj, o stvaralačkom činu,  o nadahnuću, o poziciji poezije i pesnika u svetu i vremenu, bila je to i ostala pesma o pesmi, poezija o poeziji nadvremenog glasa.  Kako reče jedan pesnik-kritičar u to vreme, pisao sam kao mladi starac na zalasku karijere, sa čudesnim kapacitetom nevidljivog iskustva. Sada govorim i pišem ekavski, ali moje prve dve knjige ispisane su ijekavskim izgovorom srpskoga jezika. Tako je, dabome, i sada štampano novo izdanje 'Maternjeg jezika'. A kako bi drugačije", kazao je Nenad Grujičić čija je prva knjiga daleke 1978. godine  primljena na anonimnom konkursu Književne omladine Srbije, gdje je pristiglo ukupno 274 rukopisa, sa šifrom, a "Maternji jezik" je bio jedna od osam štampanih knjiga.  

Na čelu žirija bio je Raša Livada, a ostali članovi: Adam Puslojić, Đorđije Vuković, Vladislava Ribnikar Perišić, Milisav Savić, Dragan Dragojlović i Radovan Beli Marković. Rukopis pod šifrom "Ars poetika" najviše se dopao Raši Livadi koji je žiriju postavio uslov da on kao predsjednik odabare samo jedan, taj rukopis, a ostali članovi žirija neka biraju druge, preostalih sedam. I tako je "Maternji jezik" ugledao svijet i uveo Nenada Grujičića na velika vrata u srpsku književnost.

"Na ličnom iskustvu otkrio sam da inspiracija postoji i da je ona sam Bog. Autori-amateri i neki preučeni teoretičari, u isti mah, javno govore da inspiracija ne postoji. Odmah treba da se ostave pisanja poezije i književnosti same. Ne znaju šta govore. Takve izjave su demonske prirode i nisu komplementarne sa vekovnim iskustvima pesnika u svim jezicima sveta. One su štetne i ne pripadaju radosti u stvaralačkom činu, radosti koja se  zove lucida intervalla (svetli trenuci). Prava poezija nosi epifanijsku snagu Tvorca, ona je objava životvorne prvine u maternjem jeziku, svetlosne sile u žilici maternje melodije koja odlikuje svaki pa i srpski jezik. Bez inspiracije nema pesme ni života", kaže Grujičić koji dodaje da se kao divno čudo u svijetu poezije, dogodilo da ozbiljni tekstovi o njegovom pjesničkom prvencu izlaze u neuobičajeno velikom broju listova i časopisa u Beogradu, Novom Sadu, Splitu, Sarajevu, Nišu, Somboru, Prijedoru, Skopju i drugim gradovima Jugoslavije.

Bili su to, nastavlja pjesnik, najugledniji časopisi i listovi: Književna reč, Letopis Matice srpske, Književne novine, Delo Bagdala,, Odjek, Politika,  Dnevnik, Nedeljna Dalmacija,  Nin, Oslobođenje, Lica, Naši dani, Glas omladine, Student, Mladost, Omladinske novine, Vidici, Kozarski vjesnik, Razgledi, Sovremenost, Zbivanja, Dometi i drugi.

O knjizi "Maternji jezik" dosad je pisalo preko četrdeset kritičara i pejsnika: Slavko Gordić, Jovan Delić, Draško Ređep, Mihajlo Pantić, Milivoj Nenin, Adam Puslojić, Momčilo Popadić, Vojislav Despotov, Hamdija Demirović, Vladimir Kopicl, Željko Ivanković, Refik Ličina, Dušan M. Knežević, Ivan Negrišorac, Miodrag Perišić, Dušica Potić, Zoran Đerić, Laslo Blašković, Pavle Popović, Ranko Risojević, Nenad Šaponja, Miroslav Egerić, Milan Živanović, Miloš Petrović,  Zoran M. Mandić, Želidrag Nikčević, Saša Radojčić, Milica Jeftimijević Lilić, Damir Malešev, Milutin Đuričković, Zoran Bognar, Slađana Milenković, Srđan Orsić, Rastko Lončar, Mina Đurić, Ivan Despotović, Irena Plaović, Dušan Zaharijević i drugi.

"O mome 'Maternjem jeziku' i meni studentu-pesniku pisali su značajne analitičke tekstove moji profesori sa Filozofskog fakulteta, kod kojih još nisam bio položio ispite. To je bilo nesvakidašnje iskustvo. Bilo je i negativnih iskustava sa nekim nadmenim književnim redakcijama koje su vodili nepesnici, pa time imali velike komplekse i frustracije nailaskom darovitog mladog pesika iz tamo neke, po njima, nedođije. Međutim, ostalo je za sećanje jedno prelepo iskustvo. Dao sam profesoru Petru Milosavljeviću, tada uredniku 'Letopisa Matice srpske' deset pesma da odabere jednu ili dve. Međutim on je objavio svih deset pesama! Bila je to neviđena podrška mladom pesniku tik uz pojavu 'Maternjeg jezika'.

Isti profesor je predložio moj esej-seminarski rad o Milanu Dedincu za Brankovu nagradu Matice srpske. Bilo je to prvo veliko priznanje, tada veoma važno meni mladom i nedovoljno iskusnom s obzirom da je druga ekipa tzv. pesnika i urednika sve učinila da moj 'Maternji jezik' ne dobije Brankovu nagradu DKV. No ubrzo sam dobio „Pečat varoši sremskokarlovačke'', što je možda bio znak neba da ću doći da radim u Brankovo kolo. Božji putevi su čudni i nepredvidivi, često zasnovani na paradoksalnom zemnom prividu koji rađa potpuno drugi, neočekivani plod za zemaljske oči. Opasno je sprečavati mlade talente da napreduju", ističe Grujičić.

U četvrtom dopunjenom izdanju "Maternjeg jezika" nalaze se, čitaocima na dohvat ruke,  tekstovi pomenutih kritičara i pjesnika:

"Sasvim se izdvajajući, Grujičić u generaciji naših pesnika ima vlastiti znak“ (Draško Ređep), "U Grujičićevom shvatanju pesništva, zadivljuje kristalna i definitivna jasnoća stava i iskustva“ (Slavko Gordić), "Grujičić je nov po jednoj mentalnoj drami koja se nalazi u žiži ove poezije“ (Jovan Delić). "To je knjiga sa jajima, sa srcem, i s pameću'' (Momčilo Popadić), "Stražilovska linija kreće od Branka, preko Laze i Crnjanskog, pa onda Desanka, Dedinac, Raičković, Lalić... njoj pripada i Grujičić" (Miloš Petrović), "Maternji jezik Nenada Grujičića predstavlja jednu od najboljih prvih knjiga novije srpske poezije" (Mihajlo Pantić), "Možemo reći, kako se to nekad govorilo, Grujičić je Majstor -pevač" (Laslo Blašković), "Tvrdim, mladi Grujičić je pjesnik-starac" (Dušan Knežević), "Grujičić je Maternjim jezikom privukao pažnju kritile i publike, njegov glas je samosvojan i svež" (Vladimir Kopicl), "Prva knjiga Nenada Grujičića nagovestila je  dolazeći postmodernizam" (Dušica Potić).

U četvrtom izdanju ove posve nesvakidašnje knjige nalazi se i šest, od inače četrnaest ranih intervjua sa Nenadom Grujičićem objavljenih u periodu 1978-1981. Razgovore sa mladim pjesnikom u beogradskoj "Mladosti", novosadskom ''Glasu omladine", sarajevskom ''Oslobođenju'', novosadskom "Dnevniku" i beogradskim ''Novostima'' vodili su prije četiri decenije Radmila Gikić, Rade Tomić, Mirjana Božin, Himzo Skorupan, Milan Živanović i M. Dizdar.

U jednom od tih prvih intervjua mladi Grujičić govori istinoljubivo i bez dlake na  jeziku, a što će ostati njegova polemička odlika tokom cijele dosadašnje karijere. Na pitanje novinara-pjesnika Milana Živanovića iz novosadskog  "Dnevnika“ – šta su problemi sa kojima se svaki mlad pisac susreće – Grujičić prije četiri decenije kaže:  

"Imao sam izvanredne prilike da susretnem najrazličitije književne narcise, karijeriste i mutivode, koji svoje lične komplekse i nedosegnute stvaralačke visine leče naduvavanjem mlađanih glavica o svojoj nesvakidašnjoj vrednosti, evropskom značaju i slavi. Njima niko ne valja, za njih su svi loši pisci, samo oni znaju šta je literatura i samo su oni veliki. Čaršijski tzv. bardovi nikad nisu zadovoljni efektom postignutigh smicalica, bolesnih tračeva i opanjkavanja, te se repertoar njihovih zloćudnih začkoljica kreće u nedogled. U tome im pomažu njihovi ošamućeni sateliti i trabanti".

U novo izdanje "Maternjeg jezika" ušlo je još šest tematsko-motivski, formom i atmosferom srodnih pjesama nastalih i objavljenih u listovima i časopisima ("Student", "Glas omladine" i "To jest") nekoliko mjeseci prije pojave prvog izdanja "Maternjeg jezika" koji je, inače, bio sastavljen od dvadeset devet pjesama.

"Bio sam veoma srećan pred izlazak četvrtog izdanja 'Maternjeg jezika' što sam našao novih-starih šest pesama. Pre četiri decenije sam ih, neopravdano, izostavio iz nekih mojih mladalačkih iracionalnih razloga, i iz neiskustva na književnoj sceni, iako su bile objavljene u ozbiljnim listovima. Sada knjiga deluje još temeljnije, pogotovo sa stihom: 'U razrookosti moga jezika/ veći je ugao gledanja'", tvrdi Grujičić.

Opsežan i nadahnut pogovor četvrtom izdanju njegovog "Maternjeg jezika" napisao je mladi pjesnik, kritičar i istoričar književnosti Rastko Lončar.

"Maternji jezik Nenada Grujičića stoji kao dokaz o zrelosti umetničke svesti srpske književnosti, kao poezija koja ima svest o jeziku, te o literarnoj prošlosti i empirijskoj stvarnosti i koja, u dodiru ova tri faktora sa specifičnom unutrašnjom energijom pesnika i kompleksnom emotivno-psihološkom strukturom njegovog lirskog dvojnika, predstavlja primer sazrelog, pesničkog glasa koji bez mucanja, lutanja i bilo kakvih nesigurnosti – a sa opčinjavajućom uverenošću u ono što peva – jasno slika izražajnu snagu jedne literature i jedne jedinke u njoj Maternji jezik nije poezija koja sazreva godinama, već poezija koja sazreva godine. Maternji jezik nije bio-bibliografska činjenica, već manifest savremene poezije. I poezije – uopšte", piše, između ostalog, Lončar.

Pjesma Nenada Grujičića iz knjige "Maternji jezik", koja se ovih dana pojavila u Jerevanu na jermenskom jeziku u prevodu Babkena Simonjana, a koju je, inače, pre četiri godine komponovala naša poznata  kantautorka Ljiljana Petrović i potom redovno pjevala na svojim čuvenim programima "Pjevam pjesnike":

MOĆ KOJA NIJE

Isto je pisati o ružama

prije

ili poslije kiše.

Pišem o svemu

ne bih li osvojio

golema prostranstva.

Ima stvari

i pojava

o kojima niko nikad ne pjeva

a one su takođe pjesme

jer same sebe pjevaju

ne čekajući mene

i meni slične.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije