Ljubavna priča Hermione Grejndžer i Rona Veslija je greška, nedavno je izjavila britanska književnica J.K. Rouling, koja je stvorila svjetski popularnog čarobnjaka Harija Potera.
Obožavaoci ovog serijala bili su iziritirani izjavom Roulingove, koja je priznala da je zapravo trebalo da spari Harija i Hermionu. Ipak, ona nije usamljen slučaj niti izuzetak u književnom svijetu.
Naime, kako je podsjetio "New York Magazine", Roulingova nije jedina spisateljica koja se naknadno sjetila da je nešto trebala napisati drugačije.
Tu je i još popularniji DŽ.R.R. Tolkin, autor "Gospodara prstenova", koji je 1937. godine objavio "Hobita", uvod u svijet Srednje zemlje. U prvoj verziji romana Tolkin je predstavio likove najmudrijih vilenjaka, koje je nazvao gnomima. Ali, kako je ta riječ s vremenom počela predstavljati patuljke šiljatih ušiju, Tolkin je šezdesetih iz "Hobita" izbacio svaki spomen gnomova, a mudre vilenjake nazvao High Elves, odnosno visoki vilenjaci.
Mark Tven je sebi zamjerao to što "Pustolovine Toma Sojera" nije napisao u prvom licu jednine, kako je priznao u pismu uredniku časopisa "The Atlantic", a još više ga je mučilo to što je bio uvjeren da mladi uopšte neće htjeti čitati knjigu.
"Čitaće je samo odrasli", ogorčeno i, ispostaviće se, potpuno pogrešno predviđao je Tven.
Vilijam Pauel, autor slavnog "Anarhističkog kuvara", zažalio je što je napisao svoje najpopularnije djelo kada je u srednjim godinama otkrio vjeru i prešao na hrišćanstvo. Stari Pauel je 2000. godine napisao kako je ta knjiga "loše usmjeren proizvod", koji je nastao za vrijeme američke invazije na Vijetnam.
Stiven King je otišao tako daleko da je u drugom izdanju svog romana "Revolveraš" na svakoj stranici nešto promijenio ili dodao, jer nije bio zadovoljan kvalitetom teksta. Takođe, u kasnijim izdanjima je dopunjavao svoj obimni roman "Uporište", o svijetu nakon misteriozne apokaliptične katastrofe.
Značajnu promjenu u svoj roman "Grad i stub" uveo je i Gor Vidal. Naime, kada je knjiga objavljena 1948. godine, bila je prvi roman koji opisuje homoseksualnu ljubavnu vezu, koja doduše završava tako što jedan partner u napadu bijesa zadavi drugog. U izdanju iz 1965. godine roman završava svađom dvojice ljubavnika, ali niko nikoga ne ubije. Naime, Vidal je mislio da piše veliku romantičnu tragediju sa takvim krajem, ali očigledno je primio k srcu kritike o tome kako stereotipizuje homoseksualne ljubavi kao neizbježno tragične.
"Da ja nisam ubio njega, ubio bi on mene", izjavio je Artur Konan Dojl kada su ga pitali zašto je odlučio da smakne slavnog detektiva Šerloka Holmsa. Ipak, deset godina kasnije, pod pritiskom javnosti, ali i zbog novca, Dojl je vaskrsao Holmsa, koji je i danas njegova najpoznatija književna kreacija.
Izvinjenje porodici i prijateljima
Popularni američki pisac Dejv Egers na književnu scenu probio se autobiografskim romanom "Potresno djelo zapanjujuće genijalnosti", u čijem su prvom izdanju bila navedena prava imena njegovih prijatelja i porodice. Već u prvom izdanju knjige sa mekim koricama Egers je dodao pogovor u kojem se izvinjava bliskim osobama, a u svim kasnijim izdanjima promijenjena su stvarna imena ljudi.