Književnost

Pratite nas na Google news

Priče mijenjaju mišljenje i o kontroverznim temama

Priče mijenjaju mišljenje i o kontroverznim temama
Foto: N.N. | Priče mijenjaju mišljenje i o kontroverznim temama
N.N.

Stara američka narodna poslovica kaže: "Onaj ko priča priču vlada svijetom." Upravo ovo je razlog zašto priče koje čitamo manipulišu umom više nego što možete da zamislite.

Priče mogu da imaju izuzetnu moć, mogu da mijenjaju međuljudske odnose i da utiču na predrasude koje imamo, pa prema tome potencijal priče da ubijedi može da bude zapanjujući.

Psiholog sa Otvorenog univerziteta u Velikoj Britaniji doktor Zoi Volkington skrenula je pažnju na istraživanje o efektu koji su ostavile knjige o Hariju Poteru na osobe koje su pročitale svega nekoliko poglavlja. Naime, ljudi koji su čitali knjige o Hariju Poteru u većem broju slučajeva vjeruju u mogućnost pomjeranja stvari umom u odnosu na ljude koji nisu čitali ova djela. Dok ljudi koji su čitali knjige o vampirima, često misle kako imaju zube duže u odnosu na svoju populaciju, i to samo zbog toga što su pročitali jedno ili dva poglavlja. Psiholozi ovu pojavu nazivaju asimilacija - gdje čitalac usvaja karakteristike izmišljene grupe/lika.

Psihologija poznaje još nekoliko efekata koje čitanje ostavlja na naš um:

1. Transportovanje - podrazumijeva da se čitalac gubi u svijetu iz priče koju čita. Doktorka Volkington ovu pojavu objašnjava kao javljanje osjećaja potpune uronjenosti u svijet iz priče.

2. Identifikacija - čitalac usvaja perspektivu i identitet lika iz priče. Na izvjestan način, čitalac osjeća sve što se dešava liku iz knjige koju čita.

Istraživanja ukazuju da su ova dva efekta povezana sa našom sposobnošću za empatiju prema drugim ljudima.

Neuronaučnici sa Univerziteta u Kembridžu posmatrali su posebne dijelove mozga u procesu čitanja.

"Naše istraživanje zasnivalo se na značenju koje ostavljaju pojedinačne riječi. Ako, na primjer, pročitate riječ 'skakanje', aktiviraće se dijelovi u mozgu koji se inače aktiviraju kada izvodite skakanje", objasnio je kognitivni neuronaučnik sa Univerziteta u Kembridžu, doktor Olaf Hauk.

Jedna od teorija koja može da objasni ovaj efekat ima veze sa neuronima ogledalima. Ovo su neuroni koji reaguju na aktivnosti drugih ljudi koje mi opažamo. Neki naučnici tvrde da neuroni ogledala stvaraju empatiju i da se to takođe dešava u našem mozgu dok čitamo. "Moguće je da ćemo osjetiti tugu kada čitamo o nekome ko je tužan ili da ćemo osjetiti sreću kada čitamo o nečijoj sreći. Ja sam ubijeđen da u ovom procesu imaju ulogu neuroni ogledala, ali kompletna priča se ne završava ovdje", rekao je doktor Olaf.

Odnosi koje gradimo sa likovima koji nisu stvarni često mogu da budu poput onih koje imamo sa stvarnim osobama, pa psiholozi ovo nazivaju parasocijalnim vezama. Ono što je zanimljivo je da ove veze dokazano mogu da utiču na suzbijanje osjećaja usamljenosti, podižu samopouzdanje i mogu da poprave raspoloženje.

"Priče su važan dio dečjeg odrastanja, one nastaju kroz igru i imaju značajnu ulogu o tome kako djeca razumiju svijet oko sebe i sebe", istakla je učiteljica Gerti Ahilen.

Zaključak je da priče mogu da izazovu empatiju, redukuju usamljenost i predrasude i da budu veoma uvjerljive kada su u pitanju, recimo, politička ubjeđenja ili kontroverzna pitanja poput istopolnih brakova, migranata i slično.

(BBC)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije