BANJALUKA - U mjestu, u kome sam rođen, ima mnogo čega suvišeg, nesuvremenog, što čini da je život u njemu znatno različan od života po ostalijem primorskim gradovima, a, s druge strane, što godi pjesničkoj ćudi. Šibenik je prenaseljen, suviše krševit i sunčan, suviše pobožan i praznovjeran, prepun istorijskih uspomena i narodnijeh predanja.
Ovako je u "Bilješkama jednog pisca" Simo Matavulj pripovijedao o rodnom Šibeniku, gdje je već u šestoj godini života jedini od pravoslavne djece poznavao italijanski jezik i pod uticajem majke koja se odlikovala "šibeničkom maštom najbolje vrste" i čuvenim pričama kraj ognjišta, umio postići ogroman "učinak na dječurliju". Kasnija putovanja i široko obrazovanje, od tog i takvog dječaka načiniće velikog pripovjedača i srpskog realistu prvog reda Simu Matavulja. On je na današnji dan, prije 110 godina, u Beogradu preminuo kao prvi predsjednik Srpskog književnog društva. Ovo društvo, kasnije preimenovano u Udruženje književnika Srbije, prije nešto manje od tri godine, kada je slavilo 110 godina od osnivanja, sjetilo se svog prvog predsjednika.
"Kažu za Matavulja da je govorio iz duše naroda i da je stoga bio veoma produktivan pripovedač, čemu je, svakako, pomogla usmena pripovedačka i epska tradicija u kojoj je odrastao. U svojim delima je video i razumeo toliko toga, obuhvatio širok broj likova različitog društvenog statusa, porekla i prirode, da bi se moglo reći da je on video sve", kazala je tom prilikom Dragana Radojičić, direktorka Etnografskog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti i autorka knjige o Simi Matavulju "Mediteranski svjeti sa majstorom pripovedačem".
Matavulj, koji je "vidio sve" u drugoj polovini 19. vijeka, kada je, kako piše Vido Latković u jednom od predgovora romanu "Bakonja fra-Brne", društveni život u Dalmaciji bio na prekretnici, zanimljiv i veoma složen, na svoj zavičaj gledao je očima jednog trezvenog intelektualca.
"U koži svakog pravog Šibenčanina živi nježan trubadur, krut uskok i vrijedan težak - kakokad dirneš koju žicu, iskočiće jedan od trojstva. Stoga se tu svakog dana izmišljaju nove ljubavne pjesme, stoga je još i danas u običaju otmica djevojaka, stoga se gine za ružnu riječ, a lijepom se zaista gvozdena vrata otvaraju najposlije, zbog toga je svaka ped zemlje obrađena", pisao je Matavulj, koji ne samo da je zavičaj utkao u svoju prozu, nego ga je, iako realista, nosio gdje god da je boravio i putovao, a putovao je i boravio kojekuda. Nakon završene niže škole u Šibeniku, bio je najprije u manastiru Krupa, potom je učio djecu u dalmatinskim selima, bio nastavnik gimnazije u Crnoj Gori, obilazio evropske prijestonice, od kojih se najviše zadržao u Parizu, da bi se na kraju skrasio u Beogradu. Do počasnog člana Matice Srpske i redovnog članstva u Srpskoj kraljevskoj akademiji, međutim, preći će dug put. Njegov književni rad počeo je na dvoru knjaza Nikole, odnosno u cetinjskim crnogorskim novinama, kada je na nagovor knjaza povodom udaje njegove kćerke Zorke za Petra Karađorđevića, potonjeg srpskog kralja, objavio jednu istorijsku sagu. Iz Matavuljevog pera kasnije će izaći preko sedamdeset pripovjedaka i novela, dva romana i mnoštvo putopisa.
Pod direktnim ili indirektnim uticajem Pilipende, siromašnog srpskog seljaka, koji je u istoimenoj pripovijeci Sime Matavulja opisan kao neko ko ne prodaje vjeru za večeru, u srpsku književnost stići će i Kočićev David Štrbac i Andrićev kmet Siman i mnogi drugi. Stoga će i sam Andrić u eseju o Simi Matavulju zapisati da je on klasik naše realističke proze i, zajedno s Lazom Lazarevićem, njen najveći umjetnik riječi. Sudbine pisaca, pogotovo kod Srba, na veoma čudan način su povezane. Kako u Matavuljevo vrijeme, tako i danas, srpski pisci rođeni u raznim krajevima Balkanskog poluostrva, uglavnom su se ostvarivali i na kraju skončavali u Beogradu. To je čekalo i Matavulja. Prije tačno 110 godina, kada je krenuo da održi govor u čast svog nedavno preminulog kolege pisca Milovana Glišića, prije samog komemorativnog skupa doživio je moždani udar ispred zgrade Narodnog pozorišta. Tu se završila životna drama Sime Matavulja, a unutar same zgrade i danas se igraju neke pozorišne inspirisane djelom ovog pisca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.