BANJALUKA - Promocija knjige "Valjda" Milana Vulića, objavljene u izdanju "Službenog glasnika Republike Srpske", biće održana sutra 28. maja, sa početkom u 19 časova, u prostoru dvorane Teniskog centra Republike Srpske.
Pored autora o djelu će govoriti Milan Milošević, koji je uradio izbor Vulićeve poezije i proze za ovu knjigu, dok će stihove interpretirati glumac Miloš Ćebić.
Urednik knjige podijeljene u pet ciklusa pod nazivima "Svileni šinjel Delije Fialjo", "Ergo", "Zemlja", "Bivši ljudi" i "Antiheroji" je Stevo Grabovac, a izdanje je posvećeno, kako je autor zapisao na početku: Milijani, Drenki i Miroslavi.
"Postoje knjige koje se čitaju. I postoje one koje se prepoznaju. 'Valjda' Milana Vulića je upravo takva knjiga - ispovijest o ljudima, odlascima, zemlji, porodici, sjećanjima i svemu onome što ostane u čovjeku i onda kada misli da je prošlo. Između kafanskog dima, zavičaja, ratnih tišina, djetinjstva i izgubljenih vremena, autor donosi priče i stihove u kojima će se mnogi prepoznati", stoji u zvaničnoj najavi promocije na stranicama "Službenog glasnika Republike Srpske".
Sam Milan Vulić je ranije ove godine u intevjuu za "Nezavisne", govorio o knjizi "Valjda". Prije knjige "Valjda", tačnije 2017. godine, on je u izdanju banjalučke "Besjede" objavio i knjigu poezije "Zbirka grešaka". U međuvremenu osvojio je prvu nagradu na konkursu "Ša festa" i Narodne biblioteke "Ćirilo i Metodije" iz Prijedora za priču "Pomen", koja se, između ostalih, našla između korica izdanja "Valjda". Misleći na Grabovca i Miloševića, Vulić je ispričao da mu je zadovoljstvo, jer je na uređivanju rukopisa radio dvojac koji ne može da živi bez knjige.
"Na knjizi je radio i svoje sugestije i zamjerke iznosio dvojac koji ne može da živi bez knjige. Koliko god je ta činjenica značajna za mene, značajna je i za našu književnu scenu da se napokon neko sjetio da u moru primjera rogobatnog kadriranja u našem javnom sektoru, a čemu svjedočimo već decenijama, postavi i da slobodu, u konkretnom slučaju, Stevi Grabovcu. Ako ni zbog čega drugog, a ono barem zbog toga, svi treba da imamo razloga za zadovoljstvo. Što se knjige tiče, ono što mi je bilo bitno da kažem i utisnem je unutar korica i urađeno je dobro, a to je najbitnije", rekao je Vulić. On je odgovorio i na pitanje zbog čega je odlučio da u jednoj knjizi objedini izbor iz svoje poezije i proze, te koja je osnovna razlika, kod njega, prilikom stvaranja u jednom u odnosu na drugi žanr.
"'Krivac' za sadržaj je Milan Milošević, bespoštedni književni pregalac. On je čovjek u čiji rezime, sposobnosti i ideju ne sumnjam, pa sam i pored početnog protivljenja, odlučio da mu pustim na volju i sada se ne kajem što je u istoj zbirci objavljena i poezija i proza. Tanka nit koja čini vezu između odabranih pjesama i priča će nakon čitanja biti jasna i manje pažljivom čitaocu. Kad su u pitanju razlike u stvaranju među žanrovima, poezija je, u mom slučaju, posljedica zadovoljenja potrebe za pisanjem u situaciji kada mi nedostaje vremena za prozu. Zato sam sve priče napisao u pauzi između odlaska iz jedne i početka rada u sljedećoj firmi", otkrio je Vulić.
U recenziji knjige, Milošević je Vulića opisao kao nekog ko ne sili inspiraciju.
"Svjestan činjenice da se glas kritike izgubio u masi koja je ustoličila hiperinflaciju stvaralaštva i jako škodljiv trend da 'svima treba pružiti šansu', Milan Vulić nije želio da nametljivošću uplovi u 'marinu besmrtnih', te se u proteklih dvadeset godina autorskog rada nije pojavljivao u svim dostupnim publikacijama niti se eksponirao u medijima. Kao neko ko ne sili inspiraciju već rizikuje sa njenim iznenadnim posjetama, Vulić u navedenom periodu nije stvorio i na svijet dao očekivanu količinu 'pjesničkog jestiva', koje se od autora očekuje čak i kad ovaj nije popularan, jer ga materijal zastupljen u 'Zbirci grešaka', prvencu i jedinoj mu ranijoj knjizi, nije etablirao u monumentalnog stvaraoca, što pretpostavljamo da će učiniti njena nasljednica", zapisao je Milan Milošević.
Nova zbirka, dodao je Milošević, u stvari izbor iz prethodne nadograđen pjesmama iz bilježnice i pričama sa književnih konkursa, ne donosi nova pjesnikova interesovanja, izuzmemo li njenu raznorodnost, koja već poslovičnu jednoličnost ništi u korist bezličnosti tako rijetko viđene još od vremena kada je bila aktuelna "Bagdala" Dušana Matića.
"Mnogi koji budu pročitali ove retke, utvrdiće da se neobična Vulićeva tkanja i nisu potpuno uklopila u određeni teorijski model objedinjen pod istim nazivom ciklusa. Rane pjesme su pomiješane sa onima iz zrelijeg stvaralačkog perioda, proza i lirika nisu odvojeni entiteti, već ravnopravni elementi istog ciklusa... Po kojem je to onda kriterijumu priređivač podijelio zbirku? Prozvani će da odgovori: po atmosferskom ključu usudio sam se da to učinim, 'jer konačno merilo autentičnosti nije doteran zaplet nego izazvano uzbuđenje' (Hauard Filips Lavkraft). Moderniji pristup književnosti potražuje i isti takav pogled književne kritike", obrazložio je Milošević.
Kako je Milošević obrazložio u nastavku - Vulića cinika, surevnjivog prema uvriježenostima i ismijavatelja malograđanskih nazora nalazimo već u prvom ciklusu, ne slučajno posvećenom autorki na našim prostorima najpoznatijih latinoameričkih telenovela - Deliji Fialjo.
"Ove dvije pjesme su ironična mnijenja o ljubavi (Novogodišnja, Ako?), poetskim karikaturama i dalje omiljenoj temi, i naslanjaju se na pjesme ciklusa Ergo... koje, opet, koketiraju sa 'dugama i varkama' mladosti na njenom izmaku. Jasno razgraničene subjektom kojem se narator obraća (žena - vajkanje samom sebi), ove pjesme su neiskalkulisani izlivi indolencije, a manje primjer pjesničkog klesanja. Otud i dominacija utiska nad formom, leksičkih varijacija nad metričkom nezgrapnošću", zapisao je, između ostalog, Milošević o knjizi "Valjda".