Književnost

Pratite nas na Google news

Šest decenija od smrti Stanislava Vinavera

Šest decenija od smrti Stanislava Vinavera
Šest decenija od smrti Stanislava Vinavera
M. Rakulj

Stanislav Vinaver, srpski pjesnik i prevodilac jevrejskog porijekla, umro je na današnji dan u Niškoj Banji prije tačno 60 godina.

Rođen u Šapcu u uglednoj porodici od oca ljekara Avrama Josifa Vinavera i majke Ruže, koja je bila pijanistkinja, sa studija u Sorboni i napisanom knjigom "Mjeća" vratio se iz Pariza i bio dobrovoljac u balkanskim i Prvom svjetskom ratu. Iako je bio u patriotskom zanosu prema Srbiji, što se najbolje može vidjeti u knjizi "Crno jagnje i sivi soko", gdje ga je Rebeka Vest pod imenom Konstatin opisala kao najvatrenijeg sljedbenika solunske ideje, Stanislav Vinaver je ipak na sve moguće načine pokušavao raskrstiti s tradicijom i modernom u književnosti.

Veliki dio Evrope je to učinio već prije Prvog svjetskog rata, a Vinaver je bio jedini naš avangardista prije međuratnog perioda, što je doba avangardnih pravaca u našoj književnosti.

Kao urednik "Srpskih novina", na Krfu 1916. poslije Albanske golgote, koju je prešao sa srpskom vojskom, odbacivao je pogled na književnost tada već preminulog Jovana Skerlića i Bogdana Popovića, na čiju će "Antologiju novije srpske lirike" već 1920. napisati parodiju "Pantologija novije srpske pelengirike".

Erudita, književnik i prevodilac Stanislav Vinaver pisao je pod mnogim pseudonimima, među kojima su Trajko Ćirić, Čika Staša, Džim Dim Presni, Profesor Sveznanov, a sabrana djela prvi put su mu objavljena tek 2011. Ove godine u Podgorici proglašena su za izdavački poduhvat godine.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije