Književnost

Tadić za NEZAVISNE: Delimično davanje nije davanje

Tadić za NEZAVISNE: Delimično davanje nije davanje
Tadić za NEZAVISNE: Delimično davanje nije davanje

Dobro štivo će uvijek naći put do čitaoca, ali kad je ono još uobličeno i prezentovano na poseban način, nema sumnje da može proći nezapaženo.

Upravo ovih dana s velikom pažnjom i interesovanjem prolazi i najnovija zbirka pjesama "Kad pročitaš, spali", autora Gorana Tadića iz Novog Sada.

Tadić, koji je poznat i kao kantautor, kompozitor i pjesnik, došao je na ideju da svaku pjesmu, a koje su inače, kako on kaže, pisane najprimjerenijim mogućim fontom - njegovim rukopisom, stavi u posebne koverte, razglednice, dopisnice i novogodišnje čestitki i na taj način napravi zbirku.

U intervjuu za "Nezavisne" ovaj pisac otkriva kako je došao na tu ideju, koliko je hrabrosti potrebno za pisanje, kao i šta mu ono znači.

NN: Autor ste šest knjiga, od čega je pet zbirki pjesama. Ova posljednja je, čini se, privukla ogromnu pažnju, upravo zbog načina na koji ste odlučili da je objavite. Možete li nešto više reći o knjizi "Kad pročitaš, spali" i ideji da svaku pjesmu napišete rukom, a potom ih šaljete kao pismo čitaocima?

TADIĆ: Može se reći da je to zbirka pisama jer sadrži 28 pisama i po jednu dopisnicu, razglednicu i novogodišnju čestitku. Ideja je došla spontano, kad sam shvatio da mnogi od nas ne pamte kada su dobili pismo pisano rukom i da današnji dvadesetogodišnjaci zapravo nikad nisu dobili pismo. Pošto moju poeziju čita populacija od 12 do 80 godina, reših da im pružim nešto nesvakidašnje.

NN: Da li svaki put kad Vam neko naruči pjesmu ponovo istu pišete ili su one s Vašim prvim rukopisom kopirane u više primjeraka. Kako to funkcioniše?

TADIĆ: Pesme sam pisao rukom, kako bi pisma delovala autentično, potom su skenirane i štampane. Pošto nisam mogao pronaći adekvatne koverte, kupio sam papir i pravio ih ručno. Za jednu zbirku potrebno je 28 koverti.

NN: Koliko je hrabrosti potrebno da se kroz riječi potpuno ogolite, i svoje misli, osjećanja, razmišljanja podijelite s drugim ljudima?

TADIĆ: Potrebno je mnogo hrabrosti za ovakav pristup pisanju poezije kakav je moj. Međutim, ne doživljavam to kao žrtvu, pošto delimično davanje nije davanje i čitaocima se to ne bi dopalo. I čitaoci se ogole preda mnom time što se prepoznaju u mojim stihovima. Ako je to hrabrost, onda smo hrabri i oni i ja. Ipak, pre bih rekao da je reč o obostranoj iskrenosti.

NN: Kada je počelo Vaše interesovanje za poeziju, ali i ozbiljnije bavljenje istom?

TADIĆ: Pišem oduvek, bukvalno, pošto sam prve stihove zapisao čim sam naučio da pišem (u petoj godini). U osnovnoj i srednjoj školi bio sam aktivan u literarnoj sekciji. Moj rad je bio veoma zapažen. U petom razredu osnovne škole napisao sam izuzetno tešku poetsku formu, sonetni venac. U periodu mog bavljenja muzikom pisanje se svelo na tekstove za moje kompozicije, da bi skoro utihnulo u vreme kada sam komponovao isključivo instrumentalne kompozicije. Ne znam kako, verovatno spletom životnih okolnosti, 2010. godine skoro potpuno prestajem s komponovanjem i okrećem se pisanju poezije. Prvu zbirku, "Satenske stihove", objavio sam 2011. godine.

NN: Koliko književnici danas moraju biti dovitljivi da bi njihova djela postala pristupačnija većem broju čitalaca?

TADIĆ: Ne znam kako se dovijaju književnici da bi njihova dela postala pristupačnija većem broju čitalaca. Moja dela su dostupna na internetu, tako da ih čitaoci mogu pratiti bez kupovine mojih knjiga, ali ih ipak kupuju. Tako je i sa najnovijom zbirkom "Kad pročitaš, spali". Neočekivano veliko interesovanje vlada, tako da sam drugi dan nakon objave shvatio da ću morati doštampati tiraž. U svakom slučaju, zbirka pesama - pisama nije marketinški trik, jer je čitaocima dobro poznat sadržaj i žele da ga imaju, bez obzira u kojoj formi je štampan, a ja sam im, u znak zahvalnosti za odanost, pružio mogućnost da učestvuju u malim, intimnim performansima, koji će se dešavati prilikom rituala čitanja pisama.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije